Neuspjela revolucija u Tunisu

Souhaib Zammel nervozno tipka po svom ipad-u. Njegov pogled nemirno luta okolo. Ovaj Tunižanin koji živi u egzilu trenutno boravi na Global Media Forumu u Bonnu gdje je imao priliku susresti istomišljenike iz cijelog svijeta. Zammel od 2003. godine studira u Njemačkoj. Kada su počeli prvi trzaji revolucije u Tunisu, on je objavio svoj prvi blog: "Sve što se u posljednjih 20 godina akumuliralo mogao sam konačno izraziti riječima." Zammel je tako na blogu pisao o kućama koje gore i proslijeđivao ih dalje svojim prijateljima kako bi pojasnio stanje u zemlji. "Kod nas se informiranje ne odvija kao u Njemačkoj. Ljudi u unutrašnjosti su često neinformirani."

Kratko nakon izbijanja revolucije on je pokrenuo vlastitu inicijativu i otputovao u domovinu. "Pokušao sam dokumentirati to što se kod nas kod kuće dešava," kaže on uzbuđeno. Zammel je tako fotografirao zapaljene policijske stanice i hotele. "Te slike u Tunisu nisu bile objavljivane," kaže on. Zammel je stoga barem malo pomogao da revolucija u Tunisu "stane na noge" i ponosan je na to. Jer kada su se demonstranti 13. januara 2011. godine okupili u glavnom gradu, predsjednik Ben Ali je pobjegao iz zemlje. On više nije vidio izlaz iz situacije jer je otpor postao prevelik.

Otrežnjenje i razočarenje

No Zammel se u međuvremenu otrijeznio kada je riječ o tome koliko je slobode donijela revolucija. U njegovoj domovini su dva mladića osuđena na smrtnu kaznu jer su na Facebooku objavili karikature Poslanika Muhameda. Navodno su ga prikazali golog. Nakon toga uslijedile su prijetnje smrću i telefonski pozivi. "Ovaj slučaj mi pokazuje koliko su vlada i državno tužiteljstvo selektivni," kaže Zammel. Međutim ništa se nije dogodilo, nije bilo ni jedne optužnice zbog ovih prijetnji. I dok je autor karikatura Jabeur Mejri od marta u zatvoru, njegov prijatelj Ghazi Beji je uspio pobjeći u Europu. Unatoč tome što se ne slaže sa objavljivanjem karikatura Zammel smatra da su osuđeni mladići imali pravo na to. On također smatra da iza osude stoje ideologijski i politički razlozi.

I Anis Ayadi je šokiran: "Revolucija je pokrenuta kako bismo dobili više slobode da kažemo svoje mišljenje." Ayadi također živi u Njemačkoj. Tunis je napustio 2007. godine jer bio nezadovoljan obrazovnim sistemom. Danas studira u Kölnu. Stanjem u svojoj domovini je frustriran i zbog toga je tužan. "Ranije nas je kontrolirala vlada, sada nas kontrolira država i to preko ljudi koji se predstavljaju kao bloggeri," kaže on. On pominje lažne bologere, ali i profile na Facebooku koji su zatrpani spamovima u tolikoj mjeri da ih Facebook automatski isključi. Tako izgleda cenzura u 2012. godini.

Sve više sudskih procesa

Islamisti su preuzeli vlast 2011. godine nakon svrgavanja režima predsjednika Ben Alija. Od tada su procesi protiv navodnih povreda morala sve učestaliji. U februaru ove godine je tako pokrenut proces protiv vlasnika novina koje su objavile fotografiju na kojoj se vidi akt njemačkog modela Lene Gerke sa njenim partnerom Sami Khedirom, njemačkim nogometnim reprezentativcem tunižanskih korijena. Sud u Tunisu u martu je presudio da izdavač zbog objavljivanja ove fotografije mora platiti oko 500 eura kazne.

I sam Anis je bio žrtva prijetnji u Tunisu jer su selefije napale njegovu sestru zbog toga što nije nosila maramu. "Oni su me ružili jer sam rekao svoje mišljenje," kaže on.

Fatma Riahi je na strani dvojice mladića. Ona je bila prva žena koja piše blog, a koja je morala u zatvor. Zbog svojih izvještaja protiv vlade provela je sedam dana u zatvoru. Kada je riječ o revoluciji ona više nema iluzija: "Revolucija nije uspjela. Nije dovoljno čudovištu samo skuniti glavu. Potrebno je cijelo tijelo uništiti i ponovo sastaviti."

Autori: Arne Lichtenberg / Zorica Ilić

Odgovorni urednik: Zoran Arbutina