Neutralni posrednici na Bliskom Istoku?

Nova inicijativa u bliskoistočnom konfliktu je jedna od brojnih tačaka dnevnog reda koje je sebi zadala Njemačka kao predsjedavajuća EU u prvih pola godine 2007. O tome će njemačka kancelarka Angela Merkel i krajem ove nedjelje razgovarati sa američkim predsjednikom Georgom W. Bushom u Washingtonu. Jedna od ključnih zemalja ovog regiona je Egipat. Egipat se naime pokazao već više puta kao posrednik u konfliktima izmedju Izraela i Palestinaca kao i izmedju rivaliziranih palestinskih gurpa. Peter Philipp.

Kada je nekadašnji egipatski predsjednik Anwar a-Sadat krajem 1970 godine izradio modalitete prvog mirovnog ugovora sa Izraelom, i kada je taj mir zapečaćen u Washingtonu, to je u Izraelu pobudilo velilke iluzije o skorašnjem normaliziranju odnosa sa ovom najvažnijom arapskom zemljom. Ljudi su se nadali da će se i druge arapske zemlje ugledati na ovu i učiniti isto. Ali dogodilo se drugačije. Egipat je izoliran od arapskog svijeta, Sadat je ubijen, egipatski narod se distancirao od mirovnog ugovora. I kada je Sadatov nasljednik Husni Mubarak insistirao na očuvanju mirovnog ugovora- bilo je to samo hladni formalni državni rezon a ne ubjedjenje.

Pa ipak, Egipat je posljednjih godina opet prihvaćen u arapskom svijetu. I sada koristi tu posebnu ulogu, koju je preuzeo zajedno sa Jordanom, drugom arapskom zemljom koja je sklopila mir sa Izraelom: Kairo pokušava sve otvorenije da preuzme posredničku ulogu kako bi sam riješio probleme izmedju Izraela i Palestinaca, a u najnovije vrijeme i medju samim Palestincima. Izraelski političari su često u Kairu, egipatski često dolaze u Jerusalem a predstavnici Hamasa i PLO-a sastaju se gotovo redovno u egipatskom glavnom gradu.

Ovih dana je u prvom planu pitanje razmjene zaorbeljnika izmedju Izraela i Hamasa: Otmica izraelskog vojnika Gilada Schalita krajem juna prošle godine je dovela do toga da izraelske trupe umarširaju u pojas Gaze ali i do zahtjeva za postanjem na slobodu 1.000 palestinskih zatvorenika iz izraelskih zatvora. Jerusalem je to odbio. Nakon što je vojna operacija protekla bezučpješno, i nakon masovnih intervencija egipatskih pregovarača, Izrael ne samo da je povukao svoje trupe, već se i izjasnio spremnim za razmjenu zarobljenika. Početkom ove sedimce kako je rečeno u Jerusalemu, očekuje se da će 450 Palestinaca biti pušteno na slobodu. Ako tada bude oslobodjen i Schalit onda će biti pušteno i više Palestinaca. Jedan glasnogovornik Hamasa demantirao je ove navode. Medjutim, ne zna se tačno da li će dogovor biti ovakav ili sličan. Jasno je da se osjeti jak uticaj Egipćana.

Vlada u Kairu forsira i pokušaje ponovnog približavanja stavova Hamasa i PLO-a. Nakon što je protekle sedmice gotovo došlo do gradjanskog rata izmedju rivaliziranih grupa, trenutno su ove dvije strane ponovo načinile korak ka pomirenju. Čak je glasnogovornik Hamasa pozvao na osnivanje vlade nacionalnog jedinstva o kojoj je posljednjih mjeseci često bilo dugo pregovarano i čije je formiranje u posljednjem momentu proglašeno neuspjelim.

Pri tome Kairo sebi dopušta da sasvim otovreno stane na stranu jednog od dva sporna kpregovarača. Tako Kairo šalje u posljednje vrijeme preko Izraela u više navrata oružje u pojas Gaze kako bi tamo bili obučeni policajci PLO-a i kako bi pružio pojačanje palestinskom predsjedniku Mahmudu Abbasu. Hamas pokušava ogorčeno da se privremeno orijentiše prema drugim posrednicima u pregovorima, ali se ipak na kraju obrati Egiptu.

Kao niko drugi u regionu, Kairo ima mogućnosti da se umjereno uključi u konflikt. U izraelsko-palestinskom odnosu - jer Egipat ima dobre mirovne odnose sa Izraelom, a i u konfliktu izmedju palestinskih grupa jer se kao stara sila koja uvodi red, u tome bolje snalazi od ostalih zemalja. Jer Egipat je od 1948 do 1967 kontrolisao pojas Gaze. Konačno-to je u interesu i samog Egipta jer Egipat je susjed Izraelai buduce palestinske drzave i mir na egipatskim granicama zavisice i od mira na izraelsko-palestinskim granicama.