Neuvjerljiva reakcija turskih vlasti na pticju gripu

Turska javnost ovih je dana suocena sa ponavljanjem pogresaka koje su turske vlasti iz straha od gubitka ugleda cinili jos u vrijeme nuklearne katastrofe u Cernobilu. Tada su clanovi vlade pred televizijskim kamerama demonstativno pili turski caj govoreci kako malo radioaktivnosti nije toliko stetno kao sto se tvrdi, i aktivira ljude. A radioaktivni oblaci su navodno na granici Turske promjenili smjer. Stvarne dimenzije pocinjene stete i postojecih opasnosti bile su presucivane, a izvjestaji o naglom porastu oboojelih od raka u nekim krajevima bili su gurani pod tepih.

I sadasnji odnos prema posljedicama pticje gripe pokazuje lakomislenost politicara, zato sto ptice selice nisu postovale turske granice. Usprkos svim upozorenjima, turska vlada je i ovaj puta reagirala prekasno. Dugo se presucivala opasnost po ljude, i opasna se oboljenja tumacila kao upala pluca. U medjuvremenu je potvrdjeno da je pticja gripa uzrok smrti kod najmanje troje ljudi. Virus se opasno priblizava Evropi.

U turskim pokrajinama koje su godinama ekonomski zanemarivane, uzgoj zivotinja je osnova opstanka brojnih ljudi. Oni ovise o njihovom uzgoju ili prodaji proizvoda zivotinjskog porijekla. Neznanje i siromastvo pritom smanjuju distancu izmedju ljudi i zivotinja do te mjere da se perad cesto preko noci uvodi u kuce, buduci da posebne stale ne postoje.

Mjere poput karantene gotovo da nemaju sanse u zemlji koja ima 40 000 sela, a higijenski propisi cesto postoje samo na papiru. U siromasnim predgradjima kokosi pomjesane sa djecom koja se igraju spadaju jednako tako u sliku svakodnevnice kao i tek provizorno iskopana kanalizacija. A familije novopecenih bogatasa iz Anatolije ne ustucavaju se na balkonima svojih luksuznih stanova drzati kokosi usred velikih gradova, kao oblik veze sa zavicajem.

Jedino je rjesenje da se ljude odmah i opsirno informira o opasnostima. Oni moraju shavtiti da se perad mora pobiti kako bi njihove obitelji mogle prezivjeti. Ali to je lakse reci nego uciniti. Tu se radi o obiteljima koje osim par kokosi ili gusaka nista ne posjeduju. Zato je potrebno osigurati i financijsku pomoc. Potrebno je ljudima omoguciti novu osnovu egzistencije kako bi mogli prebroditi odvajanje od zivine. U suprotnom ne prijeti samo smrt ljudi od pticje gripe. To bi moglo predstavljati i kocnicu evropskim nastojanjima zemlje. Presucivanje, laganje i umanjivanje opsanosti tome svakako ne pridonosi.