Nezadovoljstvo i očaj među Grcima

Ulica Solonos u centru Atine. Do prije nekoliko mjeseci bila je to glavna adresa za kupovinu. Ipak, od starih radnji sa stalnim mušterijama, kao i brojnih butika i kafića, nije ostalo mnogo:

“U mnogim prodavnicama su okačene table sa tekstom: “Rasprodaja zbog zatvaranja. Više ne možemo da plaćamo kiriju. Ljudi više ne kupuju a kirije su preskupe”.

Mnogi Atinjani se osjećaju baš kao i ova studentkinja prava. Oni više ne prepoznaju njihov grad. Jedno od dva velika sindikalna udruženja u zemlji - GSEE- procjenjuje da svaki Grk danas u prosjeku ima 20 odsto manju platu nego prije početka dužničke krize. Ljudi više ne kupuju, a ako nešto ostane od plate, štede.

Svaka treća prodavnica zatvorena

U ulici Solonos zatvorena je svaka treća radnja. Zanimis Aris, vlasnik radnje za fotokopiranje, ima sreće, jer njegov posao nije pogođen krizom. Fotokopije i olovke uvijek idu, kaže Aris i dodaje da su i fiksni troškovi pod kontrolom. Ipak, i on je frustriran:

“Cijeli problem je psihološki. Niko ne zna šta dalje”.

Stalna nesigurnost je Grke dovela do granica psihičke izdržljivosti proteklih mjeseci. Više od godinu dana vlada uvodi nove pakete štednje i uporno naglašava da su napori teški, ali i neophodni za spasavanje zemlje. A da li će i kada će Grčka zaista uspjeti da se izvuče, to ne može i neće niko da kaže. I to je ono što Grke frustrira.

Ni penzioneri nisu sigurni

Beate Libhaber je krajem 70-ih iz njemačke savezne zemlje Rajnland-Pfalc došla u Atinu. Već 20 godina ima grčko državljanstvo. Bivša službenica na atinskom Univerzitetu, imala je peh da ode u penziju baš na vrhuncu dužničke krize. I dok cijela Evropa raspravlja o velikim pitanjima , “Šta Grci još mogu da privatizuju”, “Šta bi donijelo reprogramiranje duga”?, Beate više zaokupljaju konkretna pitanja:

“Mjesecima čekam na potvrdu o penziji. Krajem septembra podnijela sam zahtjev i od tada čekam na odgovor o visini penzije. Čovjek danas više ne zna šta će smanjiti, šta neće, a do sada nisam dobila ni cent”.

Beate trenutno živi od ušteđevine, ponekad joj porodica iz Njemačke pošalje nešto novca.

Raste broj nezaposlenih

Jedna od radnji koja je opstala u ulici Solonos je velika knjižara. Blizina univerziteta obezbjeđuje i određeni profit. Vlasnik knjižare pesimistično gleda na budućnost Grčke:

“Socijalna država je nestala. To je vrlo opasno. Loše je i sa nezaposlenošću koja pogađa prije svega stotine hiljada mladih ljudi. Neko vrijeme dobijaju novac u slučaju nezaposlenosti, a poslije - nema ni toga! Šta onda?”

Njegov profit je prošle godine opao za trećinu. Ono što ostane na kraju mjeseca je premalo da bi se živjelo, a previše da bi se umrlo od gladi, kaže 70-godišnji vlasnik knjižare koji zato i sam mora da radi na kasi:

“Grčki narod više ne može da izdrži dodatne mjere. Taj pritisak međunarodnih kontrolora, stalno nove mjere štednje, smanjenje socijalnih usluga i sve teža recesija – to prevazilazi sve okvire naše izdržljivosti. Dotjerali smo cara do duvara!”

Autor: Steffen Wurzel/Ivana Ivanović

Odg. ur.: Azer Slanjankić