Ništa bez kućnih pomoćnica iz istočne Evrope

Oko 1,5 miliona ljudi, kojima je potrebna kućna njega, živi u Njemačkoj, a u deset procenata takvih domaćinstava zaposlene su istočnoevropske žene. Ovaj podatak nedavno je objavio Njemački institut za istraživanje primijenjene zdravstvene njege. Bez obzira na to da li rade na crno ili su prijavljene, istočnoevropske ispomoći na raspolaganju stoje dan i noć. Za ovakve poslove gotovo je nemoguće naći njemačke radnike, a ukoliko i postoje, nemoguće ih je platiti. Cjelodnevna briga može koštati i do 7.000 eura mjesečno. Medicinska pomoć tako se pretvorila u pravi biznis.

Za kuhinjskim stolom sjedi stariji bračni par. Pored njih stoji žena sa šerpom u ruci. Oboma im tanjire puni supom od brokula, dodaje hljeb i nešto za piti. Ljubazno pita starce da li imaju još želja. Žena se zove Marta, ima preko 40 godina, a porijeklom je iz Mađarske. Marta radi sve u domaćinstvu - kuha, pere, čisti, ide u kupovinu i stari bračni par čak sprema za spavanje. Dan i noć ona 90-godišnjacima iz Bonna stoji na raspolaganju. I Marta priznaje da to nije nimalo lak posao, naročito na samom početku.

Posao koji Nijemci ne žele

"Gospodin se tokom noći često budio i mora da ide u toalet. Ja sam mu onda svaki put pomagala, što znači da sam tokom jedne noći ustajala i po deset ili dvanaest put da bih ga odvela do toaleta, pomogla mu i ponovo ga vratila u sobu. Mislila sam da onda barem poslijepodne mogu nekoliko sati odspavati, ali situacija je tada obično ista. Nekada se osjećam dobro, ali povremeno mi ipak sve to teško pada", priča Marta o svojim iskustvima.

Tačno godinu dana Marta se brine o bračnom paru. No ona nije stručnjak - diplomirana je socijalna radnica, a u Njemačkoj radi kao ispomoć u domaćinstvu. Ne smije se baviti bilo kakvim medicinskim zadacima. Stoga jednom dnevno navraća njemačka medicinska sestra, koja starcima mjeri šećer, daje inzulin i propisuje lijekove. "U većini slučajeva je tako", ističe profesor Dr. Michael Isfort iz Njemačkog instituta za istraživanje primijenjene zdravstvene njege. Oko 150.000 žena iz istočne Evrope brine se o starim ljudima u Njemačkoj. No samo mali dio njih radi zaista legalno, nezavisno ili posredstvom Centralne njemačke službe za rad. Obično su porodice staraca poslodavci kućnih pomoćnica.

Zaobilaženje birokratskih prepreka

"Kućne pomoćnice imaju pravo na puno socijalno osiguranje. I pravno su obezbijeđene. Imaju najobičniji ugovor o radu za 38,5 sati sedmično, sa jednakim pravom na pauze i godišnje odmore kao svi ostali. No pitanje je naravno kako stvari stoje kada se problemi pojave, kada recimo neko noću češće ustaje. Da li se onda pomoćnice zaista mogu odmoriti i da li zaista rade samo 38,5 sati u sedmici ili mnogo duže", objašnjava Dr. Isfort.

Sve su to pitanja koja u većini takvih slučajeva ostaju nerazjašnjena. Za zvanično prijavljivanje kućnih pomoćnica uz to se mora preći niz birokratskih prepreka. Porodica u tim slučajevima djeluje kao firma. Podnosi komplikovane zahtjeve, uključuje razne službe ili piše porezne prijave. Stoga većina porodica izabere mnogo lakši put, gdje kućna pomoćnica biva poslana u Njemačku od strane posredničke kompanije sa sjedištem u domovini žene. Tako je i kod Marte.

U Mađarskoj postoji dosta firmi, koje nude takvu vrstu posla u Njemačkoj. Marta je svoju pronašla preko interneta i bez većih poteškoća je primljena da radi. Sve je išlo lako i nekomplikovano, kaže Marta: "Samo jedna stvar je bila bitna: Da li govoriš Njemački i kako? Razgovarala sam sa nekom ženom i ona je rekla da je sve ok i da zvučim dobro. Onda su mi rekli da, ukoliko želim, već naredne sedmice mogu putovati u Njemačku."

Jedini izlaz za starce i njihove porodice

Stari bračni par iz Bonna baš u trenutku Martinog prijavljivanja tražio je hitno pomoć. Njihova kćerka Ruth nije dolazila u obzir, jer ima troje djece i posao. A u starački dom nisu htjeli ni u kojem slučaju. Kćerka Ruth brzo je shvatila da za ovaj posao neće naći njemačku ispomoć, koju bi mogla platiti. Stoga je za nju jedina alternativa bila žena iz istočne Evrope. Njemačka agencija, koja surađuje sa onom u Martinoj domovini, vrlo brzo je sve organizovala, tako da je ona u Bonn stigla u roku od deset dana i bez većih birokratskih peripetija. Poreze i socijalne prihode plaća firma u Mađarskoj.

"Ja sam potpisala samo ugovor sa njemačkim posrednikom da mu moram platiti za posredovanje. Direktan ugovor imam sa mađarskom kompanijom. Tamo stoji da mjesečno uplaćujem iznos od 1.880 eura na njihov račun, od čega je jedan dio za samu pomoćnicu, a ostatkom oni plaćaju doprinose i ostale troškove. Kako je to sad sve tačno raspodijeljeno i koliko je profit njemačke i mađarske firme, ja zaista ne znam", objašnjava Ruth.

Činjenica je da Marta dobiva samo polovinu navedenog iznosa, dakle 900 eura. Radno vrijeme ugovorom nije jasno definisano, kaže Ruth: "Ugovor je vrlo otvoren. Samo stoji da radnica sedmično mora imati jedan cijeli ili dva puta po pola slobodnog dana u toku kojeg može skroz da ode i nema obavezu da bude prisutna."

Njemačka nema alternativu

Imajući u vidu ogromne troškove za obučene medicinske sestre, žene iz istočne Evrope jedina su nada za porodice, koje moraju njegovati nekoga svakodnevno, a i jedina alternativa starim ljudima za starački dom. Michael Isfort čak ide tako daleko da Istočnoevropljanke karakteriše kao stubove njemačke medicinske njege:

"Trenutno sopstvenim snagama ne bismo bili u stanju obezbijediti adekvatnu njegu. Ne bismo imali podnošljivo rješenje kada bi se žene is istočne Evrope odjednom odlučile ostati kući."

Autor: Justyna Bronska / Azra Avdagić

Odg. urednik: Mehmed Smajić