Ni lud ni zbunjen, nego normalan!

Kasumović glumi i u seriji „Lud, zbunjen, normalan“ koja takođe obara rekorde gledanosti u regiji. Uz sve ovo, mladi glumac Moamer Kasumović je i stranac. Stranac sa pasošem Crne Gore i svim što taj status nosi. U Sarajevo je došao iz Bijelog Polja gdje mu još uvijek žive roditelji, a sjeća se i datuma. „Bilo je to 26. avgusta, 1996. godine, dakle, odmah poslije rata. Imao sam samo 14 godina. Dok je trajao rat u BiH, moja porodica je u Bijelom Polju imala neprilika i moj otac je odlučio da prvo pošalje mene u Sarajevo, a zatim su stigle i moje sestre. Ovdje smo imali rodbinu kod koje sam se ja prvo smjestio, ali kad smo se svi okupili, mislim pri tome na djecu, otac je kupio stan na Grbavici gdje sada mi Kasumovići živimo zajedno. U Bijelom Polju su ostali otac i majka i ne misle napuštati Crnu Goru“, kaže Moamer i dodaje da Sarajevo doživljava kao svoj grad, uprkos svim papirima koji govore da je stranac. „Znate kako kod nas ljudi kažu, 'snašao se'. E, ja sam se ovdje snašao. Ja bih se snašao i u Srbiji, Njemačkoj, bilo gdje... Kako me god baciš, ja se dočekam na noge, ja sam od te vrste“, kaže Moamer Kasumović.

Mi smo veseo narod

Podsjećam ga na to kakvu percepciju imaju neki Bosanci i Hercegovci o ljudima iz Sandžaka. Predbacuje im se prevelika ambicija u osvajanju bh. prostora, a tu se prije svega misli na njihovu povezanost u „zauzimanju“ radnih mjesta. „Isto kao što prema bh. dijaspori u Njemačkoj ili Francuskoj sude o Bosancima u zemlji, tako isto gledajući Sandžaklije ovdje, prosuđuju o nama u Sandžaku.

Nekolicina ipak, ne može određivati ili predstavljati cijeli jedan narod. Ovdje ima Sandžaklija koji se bave kriminalom i ja bih najradije njih izbrisao iz sandžačkog miljea. Tamo sam rođen, jako dobro poznajem narod u Sandžaku i to nije naš način života. Mi smo veseo narod, vrijedni smo i volimo da radimo, a i sam sam takav“, kaže simpatični glumac. Da će postati glumac, nije znao sve dok nije završio srednju školu. „Otišao sam sa nekim prijateljima na Akademiju scenskih umjetnosti i tamo se nešto dogodilo. Najedanput sam želio upisati glumu“, kaže Moamer. To što je bio stranac, ipak je imalo neke reperkusije na uslove studiranja. „Prve dvije godine studirao sam normalno, kao i svaki drugi bh. građanin, ali sam zbog toga što nemam državljanstvo BiH, preostale godine, svaku studentsku godinu plaćao preko hiljadu maraka“, ističe glumac.

Čekajući međudržavni sporazum

„Ljudi koji to ne znaju, iznenade se kad čuju da ja nisam rođen ovdje. Bio sam dijete kad sam došao i jezik sa svim njegovim akcentima ušao mi je u uho, tako da ni na fakultetu nisam imao mnogo toga za ispravljanje“, kaže Moamer i dodaje da se jako dobro sjeća tog vremena kada su ljudi iz jedne, zajedničke države, najedanput počeli prelaziti granice sa pasošima novonastalih državica u džepu. „Imao sam devet-deset godina i sjećam se nekih stvari iz tog perioda. Recimo, sjećam se da mi nije bilo čudno to što moj otac pažljivo sluša radio, a posebno vijesti. Jedanput sam pokušao da telefonom dobijem moju tetku u Sarajevu i nisam mogao. Iako nije bilo rata kod nas, ipak se u Bijelom Polju osjetila ta loša energija. Bilo je puno represije, neki ljudi su se iselili, a i moj otac je proveo jednu godinu u logoru na Žabljaku“, kaže Kasumović.

Već 16 godina pokušava da dobije državljanstvo BiH, ali ne uspijeva u tome. „Ja se kao stranac uredno prijavljujem i imam odobren taj privremeni boravak. Nemam pravo da glasam na izborima i ne mogu upisati u grunt vlastiti stan u kojem živim. Zatražio sam bh. državljanstvo, ali se ipak, ne bih odrekao ni crnogorskog, jer tamo su mi roditelji i tamo sam rođen. Veliki problem je to što između Crne Gore i BiH još uvijek nije potpisan sporazum o dvojnom državljanstvu. I moje sestre imaju isti problem“, kaže Moamer.

Koliko prstiju, toliko prijatelja

Ipak, to što nije državljanin BiH, nije ga omelo u njegovom meteorskom glumačkom usponu. Danas je protagonista najpopularnije televizijske serije u regiji „Lud, zbunjen,

normalan“, koja se gleda od Triglava do Đevđelije. Pozorišna predstava „Žaba“ u kojoj je jedan od četiri glumca koji nose predstavu, ušla je na redovni repertoar beogradskog „Ateljea 212“ nakon što je obišla cijelu regiju, a uskoro se sprema i na put u evropske metropole. Snimio je nekoliko epizodnih uloga u bh. filmovima i glavnu u slovenačkom „Piran-Pirano“, koji je upravo u fazi postprodukcije. Ima status slobodnog umjetnika i za sada ne razmišlja o stalnom angažmanu u nekom od sarajevskih pozorišta.

Zavolio je BiH i Sarajevo i smatra se domaćim glumcem. Obožava klub „Delikatesna radnja“ na Obali gdje ima sve što mu treba, ali ipak, najčarobnijim mjestom smatra Popov gaj na obroncima Trebevića. „Gore se ide na piknik sa kariranom dekicom. Kafa se ponese u termosu. A kakav je pogled odozgo na grad... To treba vidjeti, ne može se opisati. Imam mnogo prijatelja u Sarajevu, ali ja se držim one narodne da čovjek ne može imati više prijatelja nego što ima prstiju na ruci“, kaže glumac Moamer Kasumović.

Autorka: Ljiljana Pirolić

Odg. urednica: Jasmina Rose