Nijemci - najuspješnija nacija u konjičkim sportovima

Njemačka je zemlja koja je zaljubljena u konje. Prema procjenama, od 60 milijuna konja i ponija na svijetu, u Njemačkoj ih je jedan milijun. Broj konja se u proteklih 40 godina u Njemačkoj učetverostručio. Konje koriste i jaše gotovo 1,7 milijuna jahača, vozača i akrobata. Njih 720.000 članovi su Njemačke jahačke organizacije (FN). FN je drugi po veličini konjički savez u svijetu.

U njemačkim jahačkim školama i najmlađi se već upoznaju s tim sportom. "Već od pete godine djeca počinju s akrobacijama", objašnjava trenerica jahanja Andrea Rieger iz škole jahanja "Gut Ettenhausen" kraj Bonna. "Samim jahanjem djeca se počinju baviti s osam godina, jer su tad u mogućnosti tjelesno izvesti određene stvari." Većina djece ima između osam i 15 godina.

Prvi u svijetu: u sportu, uzgoju i obuci

Ono što se odvija svakodnevno u školi jahanja na seoskom imanju "Gut Ettenhausen" i u mnogim drugim njemačkim školama jahanja na koncu ima posljedice i za vrhunski sport. Već desetljećima njemački jahači spadaju u svjetski sportski vrh. "Već 100 godina mi smo najuspješnija nacija u konjičkim sportovima. I u uzgoju. Konji iz našeg uzgoja su traženi u cijelom svijetu", kaže generalni tajnik FN-a Soenke Lauterbach. Tvrdnja, koja se može potkrijepiti i brojkama: 2010. su konji iz njemačkog uzgoja na Svjetskim konjičkim igrama osvojili 53 od 185 medalja: "Još jedna stavka je i obuka", dodaje Lauterbach. "Obuka konja i jahača je također priznata u svijetu, zato i jesmo tako uspješni, jer imamo dobar, održiv i temeljit sistem obuke."

Konji kao gospodarski faktor

Oduševljenje Nijemaca konjičkim sportovima ne rezultira samo mnogim medaljama. Tko voli svog konja, taj i plaća - tako glasi zlatno pravilo. Tijekom godina se oko konjičkog sporta i uzgoja konja razvila i gospodarska grana. U Njemačkoj tri do četiri konja osiguravaju jedno radno mjesto. Ukupno 300.000 ljudi u Njemačkoj na konjičkom sportu zarađuje plaću. Oko 10.000 poduzeća se bavi isključivo uslugama i proizvodima vezano za konje i jahače - na primjer, Equitana u Essenu, najveći svjetski sajam za konjički sport, okuplja više od 800 izlagača iz preko 30 zemalja.

Ovdje se može naći sve što je potrebno da se život konja i život s konjem učine što ugodnijim i ljepšim. Pored uobičajene opreme za jahače, četki, uzda i sedla, nude se i kupuju ograde i automati za hranjenje. "Cijeli sektor konja doprinosi njemačkom bruto društvenom proizvodu s oko opet milijardi eura", objašnjava Soenke Lauterbach i citira jednu usporedbu: "Glazbena industrija doprinosi BDP-u još s jedva dvije milijarde eura - tu se dobro vidi da konj i te kako ima značaja." Polovicu tih pet milijardi potroše profesionalni i rekreativni jahači na svoj sport.

Manji troškovi, redovni sati jahanja

Između ostalog i na sate jahanja. "Pokušavamo održavati niske cijene, tako da bi si svatko mogao priuštiti jahanje. Ne želim praviti razliku: on ima novca, on nema novca", kaže Andrea Rieger, ali ipak priznaje: "Ako netko želi posjedovati konja, to je jako skupo: troškovi za staju, veterinara, potkivača, itd. Sve to zna biti relativno skupo."

Ali i u tom slučaju se mogu naći povoljne opcije, na primjer "doprinos jahanju": rekreativni jahač plaća određenu svotu mjesečno svojoj staji, a zauzvrat uvijek ima pristup "svom" konju. U tom slučaju troškovi su puno manji, nego što su za posjedovanje vlastitog konja. U prosjeku se cijene kreću od 50 do 100 eura mjesečno. Prednost za vlasnika konja: on zarađuje novac, a oko ljubimca se dodatno brinu i drugi ljudi. Taj model se u Njemačkoj često koristi, on i u školi jahanja Ettenhausen doprinosi uspjehu.

Više dječaka u sedla!

Ipak - u jednoj stvari još ima prostora za napredak: premalo dječaka trenira jahanje. Pogotovo u dobnoj skupini od osam do 30 godina je jasno više jahačica nego jahača. "Dječaka je jako malo", kaže Andrea Rieger. "Dječaci se ne osjećaju ugodno u ovoj ženskoj domeni, iako možda vole jahanje. Ali u školi su često suočeni s negativnim reakcijama: 'Zašto ti jašeš? To je sport za djevojčice!' I to je naravno velika šteta."

Isto misli i Soenke Lauterbach. U drugim zemljama, na primjer u Aziji ili Južnoj Americi, jaše jednak broj muškaraca i žena: "Jahanje tamo ima više prizvuk avanturističkog, nego kod nas." Lauterbach ima još jedan argument zašto bi dječaci nakon osnovne škole trebali nastaviti s jahanjem: "Biti s 14 ili 15 godina jedini dječak u staji među pet ili šest djevojaka - to je odlično."

Autori: Andreas Sten-Ziemons / Svjetlana Rezo

Odgovorna urednica: Marina Martinović