Nijemci nerado doniraju organe

Axel Rahmel je direktor Eurotransplanta, firme koja koordinira razmjenu organa za transplantaciju između zemalja Beneluxa, Njemačke, Austrije, Slovenije i Hrvatske. Sličan sistem razmjene postoji i u skandinavskim zemljama. "U okviru akcije međunarodne solidarnosti organi za presađivanje iz ovih zemalja, nude se pacijentima u Njemačkoj i obrnuto. Radi se o uvozu od 50 do 100 organa godišnje.

S jedne strane u Njemačkoj, kao najvećoj zemlji Evrospke Unije, postoji veliki broj pacijenata, koji se nalazi na listi čekanja za transplantaciju. S druge strane, kada je u pitanju procenat spremnosti na davanje organa, Njemačka zaostaje u odnosu na svoje evropske susjede. U Španiji na milion stanovnika dođe 35 onih, koji su pristali da daju svoje organe u slučaju smrti, u Njemačkoj 15 a u Bugarskoj recimo samo jedan. Tako pokazuju statistike.

Njemačka, Austrija i Španija imaju donekle sličan zdravstveni sistem, ali bitno različite procente spremnosti na davanje organa. Za to postoji jedan važan razlog. U Španiji i Austriji je svaki umrli potencijalni davalac organa, ukoliko to za svog života nije u pismenoj formi odbio. U Njemačkoj Zakon o transplantaciji predviđa da se svaka osoba pojedinačno izjasni želi li biti dobrovoljni davalac organa, kada nastupi smrt. Postoji međutim i dodatna klauzula koja predviđa da ukoliko se davalac organa za života o tome nije izjasnio, odluku o tome preuzima njegova najuža porodica.

Potrebna promjena svijesti

U Austriji još od vremena Marije Terezije postojalo je pravilo da se vrši obdukcija, kako bi se utvrdili razlozi smrti. "Možda je to razlog što se svijesti Austrijanaca postoji veća spremnost na siciranje tijela i davanje organa nego u Njemačkoj", kaže Axel Rahmel. U Njemačkoj kao i Nizozemskoj u pravom planu je odluka pojedinca, koji sam želi određivati šta će biti sa njegovim tijelom nakon smrti. Uvođenje austrijskog principa moglo bi značiti velike prednosti za pacijente, čiji život ovisi od transplantacije organa ali bi tu odluku moralo donijeti stanovništvo zemlje. "To se ne može desiti preko noći, jer podrazumijeva rad na promjeni svijesti ljudi", smatra Rahmel.

Guenter Kirste iz upravnog odbora "Njemačke fondacije za transplantaciju organa" smatra da je u praksi situacija drugačija i da u dijelovima Njemačkoj ipak ima više davalaca organa od pojedinih regiona u Austriji. Ali ni u Austriji, ni u Španiji se organi umrlih mogu se uzeti tako jednostavno. I tamo se redovno obavljaju razgovori sa članovima familije o tome da li se umrli za života izjašnjavao protiv donacije organa. U Njemačkoj ili Holandiji mora se postaviti jasno pitanje da li bi se preminuli, po mišljenju porodice, složio da mu se oduzme organ. Razlog što je u Španiji zabilježeno najviše donacija organa leži u načinu, na koji su organizovane bolnice. Španija ima razgranat sistem tzv. koordinatora za transplantaciju. Radi se o ljudima, koji imaju stalno radno mjesto u bolnicama i brinu se samo o organima za transplantaciju.

Autor: Michael Gessat/Jasmina Rose

Odg. urednik: Azer Slanjankić