Nijemcima teško izvući novac iz novčanika

Iz inozemstva se sve češće čuju primjedbe na račun Njemačke, jer se smatra da je suviše fokusirana na svoje uspjehe u eksportu, a pri tome totalno zanemaruje domaću potražnju. „Natjerati Nijemce da otvore svoje novčanike je teško“, nedavno je za britanski list „Economist“ napisao njihov dopisnik u Njemačkoj. Navesti stanovnike Njemačke da potroše novac težak je izazov. Oni se radije odriču usluga ili velikog izbora robe da bi uštedili koji euro. Sa 45% je udio na tržištu lanaca jeftinih supermarketa poput Lidla ili Aldija veći nego bilo gdje drugo. U Velikoj Britaniji na primjer, slični lanci dostižu tržišni udio od svega 7%.

Nijemci i njihova privatna potrošnja uistinu su zanimljiva stvar. Privredni bum se obično događa po uhodanom principu: Prvo poraste potražnja iz inozemstva, zatim investicije, pa onda privatna potrošnja. No, ovaj posljednji korak nedostajao je već prošli put u Njemačkoj, kako tvrdi profesor Michael Grömling iz Instituta za njemačku ekonomiju u Kelnu:

„Eksport je zaživio, zatim su se povećale investicije, a čak se i stopa nezaposlenosti smanjila, ali smo imali velikih problema sa potrošnjom. Naravno, to se moglo objasniti sa nekoliko dodatnih faktora – znatnim poskupljenjem prirodnih resursa i nafte, pa i povećanjem poreza u 2007. godini, sve se to mora uzeti u obzir. Ali barem malu ulogu zasigurno igra i štedljivost Nijemaca.“

Previše štednje

Ah ta poznata njemačka štedljivost. Gotovo 13% od svoje plate oni u prosjeku stavljaju na štednu knjižicu. Ovu stopu nadmašuju samo pojedine zemlje istočne Azije, uz obrazloženje da kod njih nema mehanizama za finansijsku sigurnost u starosti.

„Sada se postavlja pitanje – da li je naša kvota previsoka ili pak u drugim državama preniska? A ja bih prije rekao da Nijemci štede kako bi se pripremili za izazove demografskog prilagođavanja, koje će zasigurno doći, prije ili poslije. Druge države vjerovatno još uvijek nisu prepoznale ovaj trend. A jedan dio ove velike krize s kojom se trenutno borimo, izazvan je upravo zato što su pojedine države trošile više nego što su smjele, umjesto da štede.“

Njemačka vlada izdvojila je ogromne sume novca za podsticanje privrede kako bi time malo ublažila posljedice krize. No, izuzev jednog malog dijela finansijskog paketa koji je izdvojen za automobilsku industriju, ostala ulaganja nisu pokazala mnogo efekta.

Fiskalna konsolidacija

A sada je na programu fiskalna konsolidacija – vlada je nedavno donijela odluku o mjerama štednje, što će se sigurno ponovo negativno odraziti na porast domaće potražnje. „Vidjet ćemo da li će se fiskalna konsolidacija moći provesti kroz povećanje poreza. Ako bude tako, zasigurno će ići na teret privatne potrošnje. No ja sam ubjeđen da država može malo štediti i u svojim izdacima kako bi se izbjeglo dalje terećenje običnih potrošača. Za privatnu potrošnju od velikog značaja je situacija na tržištu rada, a mislim da smo, bar što se toga tiče, na sasvim dobrom putu.“

Ako potrošački bum svaki put biva zaustavljen u posljednjoj fazi, tj. unutrašnjoj potrošnji, sindikati bi trebali prestati da budu skromni i provoditi ekspanzivnu politiku plata. No jasno je šta će predstavnik Instituta za privredu, koji je inače blizak poslodavcima, na ovakav prijedlog odgovoriti – upravo ovo:

„Pa bilo je takvih pokušaja već. Ali trebate imati u vidu da su plate također trošak za preduzeća i vrlo je vjerovatno da bi povećanje plata za sobom povuklo smanjenje broja radnih mjesta. A to bi se opet negativno odrazilo na potrošnju.“

Možemo zaključiti da je dopisnik „Economista“ bio u pravu – iznimno je teško Nijemcima izvući novac iz džepa, naročito kada je riječ o njemačkim poslodavcima.

Autor: Rolf Wenkel /Azra Avdagić

Odg. urednik: Jasmina Rose