"Nisam to tako rekao"

Fudbalska zvijezda Lukas Podolski je stvarno ljut. Razlog je jedan intervju koji je bio prikazan na televiziji ESPN za koji on tvrdi da ga uopšte nije dao. Ovo je jedan od ekstremnijih primjera, ali činjenica je da uopšte nije rijetkost da dođe do svađe između neke poznate osobe i novinara zbog nekog intervjua.

Kako bi se spriječilo da nakon intervjua bude napisano ili emitovano nešto što se intervjuisanoj osobi ne sviđa, postoji mogućnost tzv. "autorizacijskog dogovora", odnosno autorizacije. To znači da novinar prije intervjua dogovara uslove za objavljivanje tog intervjua. A jedan od tih uslova može na primjer da bude da sagovornici mogu da imaju uvid u tekst nakon razgovora ili čak da ga promijene prije nego što ode u štampu, odnosno bude objavljen.

Nema intervjua bez dogovora

Ova mogućnost se danas koristi pretjerano. Rijetko koji političar ili fudbalski igrač danas daje intervju bez autorizacijskog dogovora. Prevelik je strah, da će nešto biti napisano ili emitovano što se intervjuisanoj osobi neće svidjeti.

Luc Tilmans, direktor Savjeta za štampu, ovakav razvoj događaja posmatra veoma kritički. Ono što je najviše problematično kod autorizacijskog dogovora je kada se koristi da bi se sadržaj napravio prihvatljivijim i kako bi se uklonili sadržaji kritičkih odlomaka. “Na ovaj način se autorizacijski dogovor sve češće koristi kao sredstvo za pritisak protiv redakcija“, kaže Tilmans.

Primjer jednog dnevnog lista iz 2003. godine je uzburkao duhove. Političar iz Socijaldemokratske stranke Olaf Šolc dao je intervju jednom ljevičarskom listu. Nedugo nakon toga htio je da podvuče pojedine dijelove koje je trebalo izbaciti. List je ipak objavio intervju – zajedno sa svim redigovanim dijelovima kako bi prikazao problematiku autorizacije.

Pravo na sopstvenu riječ

Uve Dolderer iz Saveznog udruženja portparola ne razumije kritiku autorizacijskog dogovora: “Ja to vidim sasvim jasno na ovaj način: pojedinac ima pravo na sopstvene riječi. Kao što novinar ima pravo da ne objavi intervju, isto tako sagovornik mora imati pravo da izmijeni nešto što on nije rekao ili nije mislio“, objašnjava Dolderer.

Ovo pravo na posljednju riječ intervjuisane osobe izuzetno je značajno i zato što intervjui, pogotovo u novinama, budu skraćeni i odsječeni, jer je prostor ograničen. Najveći problem je što u vremenima ogromne medijske konkurencije samo još medijske stanice i novine imaju mogućnost da dobiju intervju, koje se slažu sa autorizacijskim dogovorom. Luc Tilmans ne bi išao tako daleko da to nazove ucjenom, ali govori o ozbiljnom problemu u svakodnevnom novinarskom poslu.

Autorizacija – da ili ne?

Šta bi moglo da bude rješenje? Sa jedne strane, intervjuisani ima pravo da ono što kaže bude preneseno na pravi način. Sa druge strane, novinari moraju imati tu mogućnost da ono što je jednom rečeno u intervjuu mogu da iskoriste kasnije. Za Uvea Dolderera iz Udruženja portparola je autorizacijski dogovor glavni uslov da intervjui ne budu nepravilno preneseni, pogotovo u vrijeme kada novinari u onlajn medijima moraju izuzetno brzo raditi. Luc Tilmans gleda drugačije na to. On se nada da novinari u budućnosti neće olako prihvatati uslove intervjua, čak i ako to znači da u međuvremenu ne mogu više da dobiju intervju.

Za Lukasa Podolskog, koji trenutno živi u Engleskoj, intervjui bi u budućnosti mogli postati dosta teži. U Velikoj Britaniji i u Americi ne postoji autorizacijski dogovor. Tamo vrijedi pravilo: ono što je rečeno, rečeno je.

Autor: Nikolaus Steiner / Staša Nikodinović

Odgovorna urednica: Marina Martinović