Nista nije normalno u Bagdadu

Sta Iraku koristi najbolji moguci tekst ustava dokle god se zemlja nalazi u ovakvoj situaciji: nedjeljama je vodjena svadja za vlast i uticaj, za privilegije, prava podjele naftnih resursa , za uticaj religije na drzavu i drustvo. A na ulicama i dalje ljudi ginu.

Tuzni dogadjaj- kazu sa zaljenjem vladini glasnogovornici. NE spominju teror niti vladine dugove. I proglasavaju trodnevnu nacionalnu zalost. To je slab odgovor na kaos na Tigrisu. Da li je covjek nemocan da ucini nesto protiv jedne ovakve tragedije kao protiv panike koja izbije zbog tzunamija ili uragana?

Ili je tragedija u bagdadu produkt terora – s kojim se stanovnici Iraka svakodnevno susrecu? Iracani su uznemireni, reagovali su iracionalno i nekontrolsano na informaciju o teroristi medju njima. Dotle je teror zahvatio ove ljude da bombe vise nisu ni neophodne.

To je mozda sada i nemoguce sprijeciti. Ali opasnost treba barem umanjiti, zastitu ljudi treba povecati. Treba u tom smislu donijeti ogovarajuce zakone: prvo treba okoncati fikciju da je u Bagdadu, kad nema eksplozija, zivot normalan. Nije nista normalno u Bagdadu. Zato bi trebalo reducirati masovna okupljanja. Nema to nikakve veze sa vjerskom diskriminacijom vec sa zastitom civila. Prosle godine su takodjer prilikom hodocasca poginule stotine vjernika, kada su teroristi pucali i usmrtili sedmoricu. Stotine vjernika je u panici i tada skocilo u Tigris.

Vlada u Bagdadu trebalo bi da prestane da prica o navodnim politickim naprecima, i da proglase vanredno stanje u zemlji. To je odgovor na realnost u Iraku. Nakon jucerasnje tragedije sve drugo gubi znacaj, a pogotovo spor oko teksta ovog ustava.