170811 Pflegebedürftige Muslime Deutschland

Broj onih kojima je potrebna njega je sve veći, a članovima porodica je sve teže brinuti se o njima. Fatma Polat je od rođenja osoba sa posebnim potrebama. Ovu 50-godišnjakinju iz Bielefelda su do nedavno njegovali roditelji. Sada to više nisu u stanju, kaže Fatma: "U međuvremenu je postalo teže. Prije sam mnogo toga radila sama, a moji roditelji su pomagali. Oni su u Njemačkoj radili 41 godinu i sada su penzionisani. Stariji su i više me ne mogu njegovati." Fatma Polat još živi kod roditelja. O njoj sada djelimično brine medicinsko osoblje iz službe za kućnu njegu i socijalnu skrb koje se specijaliziralo za potrebe muslimana.

Njegovanje običaja

Radnici govore turski jezik. Vlasnica službe je 37-godišnja Fatma Owda. Ona kako ističe, svojim pacijentima želi pružiti njegu po pravilima koja propisuje Kur'an: "Kada ulazim u stan gospođe Polat, najprije izujem cipele. Žene njeguju isključivo pacijentice, muškarce, naše muško osoblje - na to vrlo pazim. Muškarce ne pozdravljam pružajući im ruku, ako to sami ne žele. Razlika između moje službe za njegu i drugih je u tome što moji radnici govore više jezika. Naši pacijenti su uglavnom ljudi stranog porijekla koji su muslimani." Osoblje govori ruski, hrvatski ali prije svega turski jezik. Detaljno pranje pacijenata i često mjenjanje posteljine također je važno jer samo tako pacijenti mogu obavljati svoje vjerske obaveze.

Teška odluka

Pitanje kako njegovati bolesnog člana porodice je u mnogim muslimanskim porodicama aktuelna tema: "Imam aktuelan primjer u jednoj poorodici gdje je njega oca postala sve teža. Djeci teško pada odluka da angažuju njegovateljsku službu jer kažu, to je naš otac, on se brinuo o nama i mi ćemo se brinuti o njemu. Za njih je to međutim veoma naporno. Mnogi od njih razmišljaju o tome da će prijatelji, poznanici i susjedi pomisliti da su loša djeca. To je čest slučaj u turskim porodicama, iako sebi time ne čine nikakvu uslugu."

Jer, profesionalna njega je posebno bitna kod teško oboljelih osoba. U Njemačkoj još uvijek ima veoma mali broj staračkih domova koji su se specijalizirali za potrebe muslimanskih pacijenata. Issam Owda koiji već godinama njeguje pacijente muslimane vjeruje da bi veća ponuda potakla više muslimanskih porodica da se odluče za primanje pomoći.

Autori: Ulrike Hummel/Belma Fazlagić-Šestić

Odg. urednik: Mehmed Smajić