Njemačka štampa komentira ulogu duhovnog šiitskog poglavara El Sistanija u Iraku

Današnja njemačka štampa bavi se ulogom duhovnog šiitskog poglavara u Iraku, ajatolaha Ali el Sistanija, koji je sa Muktadom el Sadrom potpisao mirovni sporazum u Nadžafu. Tako Frankfurter Allgemeine Zeitung piše:

"Ajatolah El Sistani uvijek je koristio svoj politički uticaj, ali je u načelu uvijek odbijao predati vlast i moć na mule, kao što je slučaj u Iranu. El Sistaniju je pošlo za rukom da ne potpadne pod uticaj niti Amerikanca niti iračkih političara. Marš pod zvijezdama za Nadžaf doprinio je da njegov ugled u Iraku poraste. To će dovesti do toga da sve više Iračana počnu tražiti njegovo mišljenje. “

piše “FAZ”. “Mitteldeutsche Zeitung” iz njemačkog grada Halle poručuje:

“Ishod rata u Nadžafu će imati bitnog uticaja na sve Šiite. No, možda je Sistanijev marš mira ipak došao prekasno. Pa ipak ostaje nada da bi se Sistanijev pohod mogao uporediti sa maršem, na koji je svojevremeno pozvao Mahatma Gandi u Indiji i koji je, kao najveći akt civilne neposlušnosti, doveo do okončanja britanske kolonijalne vladavine. Možda bi Sistanijev poziv na marš mogao imati slične posljedice za Amerikance u Iraku,”

poručuje Mitteldeutsche Zeitung. List “Fraenkische Tag” iz Bamberga konstatuje:

"El Sistani je u drugi plan potisnuo, radikalnog šiitskog vodju i propovjednika Muktada el Sadra, koji se odmetnuo. On je istovremeno iračkoj vladi pokazao koliko je krhka njena vlast. Sistaniju može da služi na čast kada kaže da njegovoj vjeri i vjernicima nisu potrebne nasilničke paravojne trupe i da su izazivači nemira fanatici u sprezi sa profesionalnim teroristima. Jednu je rečenicu Sistani ostao dužan izreći Iračanima. On ih nije pozvao da podrže sadašnju, pa makar i neomiljenu, iračku vladu, kako bi se u budućnosti mogla izabrati bolja. “

zaključuje Fraenkische Tag” iz Bamberga.

Povodom mogućeg angažovanja njemačkih vojnika u Africi, Sueddeutsche Zeitung iz Muenchena piše:

”Problemi Afrike preplavljuju Evropu. Talasi izbjeglica na čamcima i brodovima svakodnevna su pojava. Evropa bi se morala angažirati na političkoj stabilnosti ovog kontinenta, što je pretpostavka da se siromaštvo barem djelimično ublaži. U krajnjem slučaju trebalo bi posegnuti za vojnim sredstvima. Njemačka je obavezna, da kao nekadašnja kolonijalna sila u Namibiji, nešto poduzme. Berlin mora nešto učiniti i ako želi preuzeti veću odgovornost na medjunarodnom planu. Prvi test za Njemačku mogla bi biti upravo Afrika. ”