Njemačka štampa o povlačenju vojnika EUFOR-a i odluci Suda pravde u Hagu

Povodom najave povlačenja vojnika EUFOR-a iz Bosne i Hercegovine «Neue Osnabruecker Zeitung» piše:

«Evropska Unija proglasila je pobjedu u Bosni i Hercegovini. Bezbjednosna situacija- odlučna, došlo vrijeme za povlačenje. Kada bi sve to bilo tako jednostavno! Situacija u Bosni i Hercegovini jeste se doduše osjetno popravila. Ali to se može u sekundi promijeniti. Prvo, tamo nije riješen najveći problem, podjela na klimavu Federaciju i Republiku Srpsku. Drugo, ko je u stanju da srpskom entitetu zabrani priključenje Srbiji, ukoliko se Kosovo, uz blagoslov UN-a, Evropske Unije i NATO saveza, otcijepi. Takva promjena granica sigurno neće proći uz kafu i keks. Situacija u Bosni nikada nije bila opasnija. Kosovo daje priliku za nestabilnost a Republika Srpska u kontekstu zajedničke države Bosne i Hercegovine sve više dolazi pod pritisak.»

piše «Neue Osnabruecker Zeitung». U gostujućem komentaru pod nazivom «Oslobadjajuća presuda za Miloševića» , koji je za njemački list «Die Welt» napisao prvi predsjednik Haškog tribunala za sudjenje za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji Antonio Casesse se kaže:

«Presuda Medjunarodnog suda pravde ostavlja izrazito ružan osjećaj. Sud je donio takvu vrstu presudu kojom se pokušala zadovoljiti svaka strana. Na taj način sve je ostalo po starom. Iako je sud utvrdio da je došlo do genocida u Srebrenici, ipak Srbiji nije pripisao odgovornost za ovaj zločin. U obrazloženju presude bosansko-srpski generali, koji su doprinijeli genocidu, dakle razni Mladići i Krstići nisu radili niti po nalogu Srbije, niti su iz Beograda dobijali specijalna naredjenja. Genocid se ne može pripisati Srbiji, čak i ako su Mladić i njegove kolege bile na platnoj listi Beograda, koji ih je finansijski i vojno podržavao. Srbija, po odluci suda pravde, nije bila saučesnik u genocidu iako je imala veliki uticaj na Mladića i njegove ljude, jer u momentu genocida, nije znala da se provodi jedan takav zločin. To je utvrdio Medjunarodni sud pravde u Hagu a potom dao Bosni tako reći «utješnu nagradu», potvrdivši da se u Srebrenici desio genocid. Za stav po pitanju da li Mladić radio po naredjenju Srbije sud je zahtijevao pismenu naredbu iz Beograda. Jasno je medjutim da se ovakve naredbe nikada neće naći. Zbog čega nije bilo dovoljno dokazati da je vojni vrh vojske bosanskih Srba stajao u uskoj vezi sa političkim i vojnim vrhom u Beogradu»

piše u gostujućem komentaru za list «Die Welt» prvi predsjednik Haškog tribunala za sudjenje optuženim za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji Antonio Casesse i dodaje:

«Posebno je nerazjašnjena tvrdnja Suda pravde, ako Srbija nije učestvovala u genocidu, kako ga je onda mogla spriječiti. U obrazloženju presude rečeno je da su Srbi u Srbiji bili svjesni visokog rizika za mogućnost zločina ali da ga, bez obzira na to, nisu spriječili. Pa ipak Srbija, kako je rečeno, nije saučesnik. Ovo je, blago rečeno, zagonetna argumentacija. Krvoproliće je detaljno planirano i trajalo je 6 dana. Da li je moguće da to vlastima u Srbiji nije bilo poznato, iako se u medijima širom svijeta o tome opširno izvještavalo. Čini se da je srbijansko vodjstvo u Beogradu dobro znalo šta se dešava u Srebrenici, jer i pored toga, nije prekinulo podršku i pomoć Mladiću. Sud je dakle iznio neraealno stroge kriterije za utvrdjivanje saučesništva Srbije u zločinu u Srebrenici. Da je Slobodan Milošević živ, on bi sada bio oslobodjen optužbi za genocid.»

zaključuje u gostujućem komentaru za list «Die Welt» prvi predsjednik Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju Antonio Casesse.

«