Njemačka i mjesto stalnog člana Vijeća sigurnosti

U Njujorku je u toku zasijedanje Generalna skupütina UN, na kojem je po ocjeni posmatrača uspješno govorila i njemačka kancelarka Angela Merkel. Ona je obnovila zahtijev svoje zemlje za mjesto stalnog člana u najvišem politiökom tijelu svjetske organizacije. No, šanse realno gledajući nisu baš velike kaže u svom komentaru Klaus Dahman.

Lijepi snovi nikad ne prestaju.

Stoga je lijep san i to da da se živi u pravednom svijetu u kojem će ii mjesta u Vijeću sigurnosti UN biti tako podijeljena da će svi biti zadovoljni. Sa Njemačkom i Japanom kao stalnim članicama. One su to zaslužile, pored ostalog i zbog toga što su medju zemljama koje uplaćuju najviše u kasu svjetske organizacije. Njemačka vlada u kojo su krišćanski i socijalde mokrati,takodjer, rado sanja ovakve snove.

Ali,Vijeće sigurnosti UN nije politički vrh u kojem se dijeli pravda. Arhitektura ove moćne UN-Instance utvrdjene nakon Drugog svjetskog rata je toliko okorjela, da će reforma 15-članog tijela svjetske organizacije o kojo se trenutno diskutuje i sama ostati vječni san. Tako će Njemačka i njeni saveznici Japan,Brazil i Indija i dalje samo snažno kucati na vrata Vijeća sigurnosti.

Trenutno se vrh najvišeg tijelo Svjetske organizacije sastoji

od pet država sa pravom veta:SAD,Rusija,Kina,Velika Britanija i Francuska. Preostalih desert članica Vijeća sigurnosti rotiraju se iz odredjene grupe zemalja po već ustaljenom principu.

Reklo bi se, pripadaju drugom razredu. Nevolja je u tome što seni jedna od pet zemalja stalnih članica sa pravom veta ne želi odreći ove privilegije, naposlijetku, one to i ne moraju učiniti. Preostali se pak svadjaju jer svaka od zemalja želi steći više političke moći. SAD se zalažu da u Vijeće sigurnosti kao stalni član udje Japan, ali istovremeno znaju da će to blokirati Kina. Osim toga postoji grupa zemalja kojima iz rivalskih razloga ne odgovara proširenje kvote stalnih članica Vijeća sigurnosti, kao recimo Pakistan kada je riječ o Indiji ili Meksiko kada se radi o kandidaturi Brazila. One to,pritom, obrazlažu iz iz još jednog razloga,a to je, da proširenjem stalnih članica, ionako nepravedno razdijeljena kvota neće donijeti više pravednosti.

U najnovijoj diskusiji oko reforme Vijeća sigurnosti novi je kamen spoticvanja zahtijev Afričkih zemalja da dobiju više uticaja u ovom tijelu.Tako je reforma, koju bi moćne sile lako mogle osujetiti, na staklenim nogama i bez da jedna od pet zemalja članica za pravom veta i prstom pomakne.

Šta se u svemu promijenilo u odnosu na raniji period?

Ništa, osim da ponovo zasjeda Generalna skupština UN i ”proroci u Berlinu čekaju pravi momenat kada bi Njemačka mogla postati stalnim članom vijeća sigurnosti.

Ali, već je to postala politička slabost, kada nakon obnovljenog zahtijeva Njemačke ponovo zanijemi njen glas. Istina i ovog puta će u Njujorku naići na učtivost da se sve sasluša. Medjutim,uspjeha kao i ranije neće biti.