1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Njemačka i Rusija na vještačkoj travi

8. oktobar 2009

Nijemci će protiv Rusije igrati odlučujuću utakmicu za plasman na Mundijal i to na vještačkoj travi! Ova podloga ima zanimljiv i prilično dug istorijat, a došla je do zavidnog nivoa. Ipak, ima još nekoliko krupnih mana.

https://p.dw.com/p/K1n9
Pogled na vještačku travu stadiona u Moskvi na kojoj će na putu za Mudijal 2010. igrati Rusija i NjemačkaFoto: picture alliance / dpa

Još dva dana je ostalo do mečeva kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo u Južnoafričkoj Republici. Neki od tih mečeva mogli bi da budu odlučujući. Srbija protiv Rumunije juri siguran plasman. Hrvatska pažljivo gleda duel Ukrajine i Engleske. A Njemačka ide u Rusiju.

Za odlučujući duel Panceri se pripremaju negdje u Majncu na vještačkoj travi, jer će na vještačkoj travi i igrati u Moskvi. Još prije mjesec dana je selektor Nijemaca Joakim Lev izjavio da na takvoj podlozi njegov tim nema nikakvog iskustva, a da tu, recimo, lopta drugačije odskače. Što nije potpuno tačno.

Trava sa silikonima

Fußball Grüne Woche Tipkick Figuren
Foto: AP

Ako ste pogledali neki meč Svjetskog prvenstva mladih selekcija u Egiptu, vjerovatno niste primijetili da klinci ne trče po pravoj već po vještačkoj travi. Zaista, ko nije igrao na ovoj podlozi, razliku preko TV ekrana ne može da primjeti. Ista boja, dužina – kao prava. Lopta ne ide ni brže ni sporije, ne odskače ni pod manjim ni pod većim uglom.

Jedina razlika koja se da primijetiti: na ovoj modernoj podlozi, pri svakom odskoku lopte i pri svakom koraku igrača, iz trave se podiže mali oblak crne prašine. U pitanju je nešto slično sitnim komadićima uglja. Taj element „glumi“ zemlju – daje terenu mekoću, a igrače štiti od povreda. Ranije nisu postojala tako dobra rješenja: u vještačku travu je sipan pijesak, pa silikonske kuglice – ništa nije zadovoljavalo.

Prava trava, nema sumnje, ima veću draž. U mnogo elemenata je već prestignuta od svoje vještačke koleginice. Tereni sa sintetičkom travom mogu da izdrže bezbroj mečeva zaredom; ne treba ih zalivati niti kositi travu. Ostaju mekani i kad je 40 stepeni, a ne stvara se blato kad lije kiša. Savršeno su ravni, nemaju busenje i rupe. Međutim, veštačka trava se na visokim temperaturama previše zagrijeva. Takođe, ona ne štedi fudbalere prilikom uklizavanja.

Kao tepih iz robne kuće

Praksu svakako nisu uveli Egipćani. Prvi su se toga dosjetili u legendarnom engleskom Kvin Park Rendžersu: oni su vještačku podlogu postavili na svoj Loftus Roud još 1981. Ta podloga, međutim, nije ni zasluživala da se nazove travom: više je ličila na zeleni tepih na mjerenje iz robne kuće. Igrači su se povrijeđivali, libili da uklizaju na loptu koja je odskakivala kao u ping-pongu. I tako je engleski savez poslije sedam godina zabranio ovu podlogu koja je u međuvremenu postala tema svakog navijačkog vica. Prirodnu travu su, osim KPR-a, morali da vrate i Preston, Oldam i Luton Taun.

Sa napretkom vještačke trave menjala su se i pravila: danas odobrene terene imaju holandski Herakles i austrijski Salcburg. Prvi meč reprezentacije na vještačkoj podlozi odigran je 2007. između Rusije i Engleske na stadionu Lužnjiki u Moskvi. Ipak, ovaj stadion je morao da ugosti finaliste Lige šampiona 2008. (Mančester i Čelsi) na pravoj travi.

Autor: Nemanja Rujević

Odg. urednik: Sanja Blagojević