Njemačka – oaza za pranje novca?

Stručnjaci procjenjuje da u Njemačkoj svake godine nastane između 40 i 60 milijardi evra koje se stiču kriminalnim putem. Saradnici Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) su ustanovili da Njemačka ispunjava samo 29 od ukupno 49 međunarodnih kriterijuma za borbu protiv ilegalnog pranja novca i finansiranja terorizma. U izvještaju OECD-a se navodi da najveći problem predstavljaju oaze za pranje novca poput agencija za nekretnine i osiguranja, kockarnica, zlatara i draguljarnica u kojima njemačke službe provode nedovoljne kontrole.

Strah od kontrola u Njemačkoj ne moraju imati čak ni kreditne institucije koje se ne pridržavaju postavljenih standarda u slučaju pranja novca, a tome u prilog govori podatak da je do sada novčano kažnjena samo jedna banka. Švajcarac Daniel Thelesklaf, koji je tri godine radio kao glavni lovac na tzv. “perače novca” i koji danas savjetuje Svjetsku banku, Ujedinjene Nacije i Međunarodni monetarni fond, komentariše:

“Generalno mislim da se tema “pranje novca” u Njemačkoj, previše posmatra samo sa policijske tačke gledišta. Nijemci su potcijenili taj privredni faktor organizovanog kriminala, koji za sebe traže ona polja koja su najmanje regulisana.”

Policija nemoćna

Prema trenutno važećem zakonu u Njemačkoj, banke su dužne da sumnjive slučaje prijave policiji. Međutim, njemačka policija je potpuno nemoćna, jer u toj mreži nadgledanja i praćenja postoji previše zakonskih rupa. Tako su kockarnice, poslovi sa nekretninama i trgovina sa čelikom i metalom daleko od državnog nadzora i kontrole. Ovakvu jednu rupu u njemačkom zakonodavstvu iskoristio je, primjera radi, i bivši diplomata, ambasador Kazahstana u Austriji Rakhat Aliyev. Aliyev je optužen da je za vrijeme svog dugogodišnjeg mandata kao zamjenik ministara inostranih poslova u Kazahstanu, ilegalno stekao milione dolara koje je kasnije prao po zemljama Zapadne Evrope. Centralnu ulogu imalo je jedno preduzeće metala u njemačkoj pokrajini Nordrhein-Westfalen. Austrijski advokat Gabriel Lensky objašnjava:

“Bila je to sofisticirana i veoma složena serija pravnih odluka, koje su dovele do pranja najmanje 113 miliona dolara. Ne baš tako neznatan dio, opran je i u “njemačkoj mašini za veš.”

Al Capone – prvi “perač” novca

Njemačka je, nakon posljednjeg izvještaja OECD-a samo “za dlaku” izbjegla da ne bude stavljena na crnu listu 28 zemalja, rekao je švajcarski lovac na perače novca Daniel Thelesklaf. Pomenute zemlje nedovoljno ili nikako ne sarađuju kada je u pitanju borba protiv pranja novca, a na listi su uz Iran, Angolu, Sjevernu Koreju, i zemlje poput Grčke, Ukrajine i Turske. Iz njemačkog Ministartva finansija poručuju da su ozbiljno shvatili kritiku, te da će se brzo i jasno poboljšati. Njemačka vlada dobila je rok do februara naredne godine da ispravi nedostatke. Inače, zanimljivo je da pojam “pranja novca” potiče iz zlatnog doba mafijaškog šefa Al Caponea, koji je svoj prljavo stečeni novac kroz kockarnice i prostituciju, ulagao u salone za pranje veša, i na taj način ga legalizovao.

Autor: Selma Filipović

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić