Njemačka: podrška kulturnim ustanovama

Bivši njemački kancelar Willy Brandt je svojedobno rekao da kulturna politika ima treći po važnosti značaj na koji se oslanja njemačka vanjska politika. Na ovu izjavu bivšeg kancelara se poziva i njemački ministar vanjskih poslova Frank-Walter Steinmeier, koji je najavio podršku onim organizacijama koje u kulturnom smislu posreduju u inostranstvu. On se time poziva na izjavu bivšeg njemačkog kancelara Willya Brandta koji je svojedobno rekao da kulturna politika ima treći po važnosti značaj.

Kultura ima svoje poruke

S tim u vezi će se ciljano dati podrška Goethe-Institutima i njemačkim školama u inostranstvu koji bi sarađivali sa drugim evropskim kulturnim posrednicima kao što su „British Council“ i Francuski institut. Zbog čega je taj angažman tako važan, to je ovih dana objasnio Steinmeier, kojeg je Socijaldemokratska stranka u ovoj zemlji nominirala kao kandidata za kancelara na budućim izborima.

Kultura nije samo sredstvo koje povezuje društvo. Ona nije izmještena samo u muzejske postavke. Kako kaže Frank-Walter Steinmeier, kultura ima svoje poruke od kojih politika može mnogo toga da sazna, pogotovo u uvijek komplikovanom objašnjavanju svijeta: „Ja sam, na moje vlastito iznenađenje u listu Frankfurter Allgemeine Zeitung ovih dana još jednom pročitao nešto što samo po sebi otvara kritično pitanje o tome, da li se američko stoljeće privodi kraju. I ako se u tom slučaju stvara jedan novi svijet, zar se to onda – prema našem shvatanju – ne tiče i same Njemačke.“

Novi centri kulturnog sadržaja

Odgovor – kako kaže njemački ministar vanjskih poslova – može da glasi samo „da“. Finansijskom krizom uzdrmane Sjedinjene Američke Države će doduše i dalje debatirati o novcu, no ono što će pri tom diskusije činiti još zanimljivijim ali i u kojima će biti i više prijetnje, jeste činjenica da se tako nešto podsvjesno osporava, kao i svjetski poredak te dominacija zapadnih vrijednosti.

U suštini već duže vremena nastaju nove ekonomije koje se dinamično razvijaju. Sa ekonomskim statusima, koji su u međuvremenu oblikovani u Indiji, Kini, Meksiku, Brazilu i u Južnoj Africi – tu je Steinmeier sasvim siguran – pristizaće i politički zahtijevi: „Zbog čega je kultura za to zanimljiva? Ja sam u to čvrsto uvjeren, jer u tom novom svijetu koji više nije samo okrenut ka Zapadu nastaju centri, centri moći koji više nisu samo privredne prirode već i drugačijeg kulturnog shvatanja. Drugim riječima to se sada tiče i nas. Sasvim sam siguran u to da se u tim novim centrima, kada je riječ o načinu života, sama po sebi više neće podrazumjevati orijentacija ka klasičnim tradicijama i filozofijama stare Evrope.“

Novi značaj kulturnog dijaloga

Prosperitetne ekonomije će dakle jačati političke zahtijeve i kulturne identitete. U takvoj situaciji će dijalog među kulturama dobiti novi značaj. A umjetnost i umjetnici će prema riječima Franka-Waltera Steinmeiera tu moći da daju jedan bitan doprinos: „Ono što moramo da uspijemo je to da neprestano objašnjavamo sadašnjost, inače će politika biti nesposobna da oblikuje budućnost.“

Komplikovanom svijetu koji se stvara su potrebna i evropska iskustva te duge tekovine. Nosioci kulture bi – kako se nada Steinmeier - trebali da sačuvaju te tekovine i da sa njemačkim organizacijama, posrednicima kulture, koumuniciraju širom svijeta. Od toga neće na kraju krajeva profitirati samo politika, jer – kako se pita Steinmeier – zar nije od stare Evrope bilo razumno to da je smirila konflikt na Kavkazu?