Njemačka se bori za stalno mjesto u Vijeću sigurnosti

Njemačka savezna vlada ima dva razloga da se zalaže za reformu koju predlažu Ujedinjene nacije. Kao prvo to je odavno trebala učiniti, a drugo to bi Njemačkoj obezbijedilo stalno mjesto u Vijeću sigurnosti. Znači nije ni čudo da se njemački ministar vanjskih poslova, Joschka Fischer, na generalnoj skupštini u New Yorku, istakao kao vatreni pobornik UN-ove reforme. Alijansa nacionalnog interesa i internacionalne politike, je prava rijetkost. Svi argumenti koje je Fischer iznio u prilog reformi su bili izrazito ubjedljivi, ali i opštepoznati. Rekao je na primjer, da Vijeće sigurnosti više ne prezentuje današnji svijet – činjenica je da se toj tvrdnji niko ne bi suprotstavio. Svi su također potvrdno klimali glavom kad je rekao da bi afričke zemlje i Južna Amerika trebale dobiti stalno mjesto u Vijeću.

Ali tim se ništa nije postiglo. Prijedlozi reforme još nisu ni izneseni na razmatranje, a već bijesni borba za nacionalna prava.

Razumljivo, jer imati stalno mjesto u Vijeću sigurnosti znači imati moć i utjecaj. Niko od njemačke savezne vlade ne zahtijeva da se skrije u kut. Njemačka želi stalno mjesto u Vijeću i ima potpuno pravo da to kaže. I ostali kandidati formiraju alijanse. Ali kada pogledamo sve zahtjeve i taštine, ne možemo se nadati brzom sprovođenju neophodne reforme. Uostalom za reformu se moraju izjasniti dvije trećine od ukupno 191 zemlje članice UN-a, uključujuću svih 5 stalnih članica koje će naravno htjeti iskoristiti i najmanju privilegiju koju imaju. Veliko je pitanje hoće li se moći pronaći konsenzus.

Kakva će tek pometnja nastati kada Kofi Annan iznese konačan prijedlog reformi? Nakon ovogodišnje debate se može naslutiti šta će se desiti. Svi pa i Njemačka su zainteresovani za UN-ovu reformu, ali najviše kada bi bila što bliža sopstvenoj predstavi.