Njemačka zove – a niko ne dolazi

Princip koji zagovara Rainer Brüderle može se na izvjestan način uporediti sa nekim fudbalskim klubovima koji, uz platu i odštetu, plaćaju i posebnu premiju kako bi nogometašu prelazak učinili primamljivijim. No šta se zaista može učiniti kako bi se otklonio nedostatak stručne radne snage u Njemačkoj?

Sve manje obrazovanih

Ugled koji većina njemačkih preduzeća uživa u inozemstvu prvenstveno je baziran na kvalifikovanim saradnicima. No to se trenutno mijenja, jer je sve manje obrazovanih mladih ljudi na tržištu. Dr. Oliver Koppel iz Instituta za njemačku privredu u Kelnu kaže:

„Trenutno imamo oko osam miliona ljudi starosti između pet i 14 godina. Oni će morati jednog dana zamijeniti ljude koji danas imaju između 45 i 54 godina. Njih je 12,5 miliona. Samim time već imamo deficit od 4,5 miliona ljudi.“

Dieter Hundt, predsjednik Udruženja poslodavaca BDA, traži da se nešto u tom smislu učini:

„Svi mi – političari, društvo, sindikati – moramo učiniti sve kako bi osigurali stručnu radnu snagu u budućnosti, naročito imajući u vidu demografski razvoj. To počinje sa poboljšanjem sistema edukacije, zatim uvođenjem većeg broja žena u tehničke poslove, te svakako i olakšavanjem i omogućavanjem doseljavanja kvalifikovanih stranih saradnika.“

Držati se redoslijeda

Glavni tajnik Liberala (FDP) Christian Lindtner zastupa isto mišljenje kao njegov partijski kolega Brüderle, dok je bavarski premijer Horst Seehofer iz Krišćansko-socijalne unije (CSU) ipak nešto suzdržaniji:

„Ja bih da ipak idemo nekim pravilnim redoslijedom. Najprije treba iskoristiti potencijal koji imamo u državi, imajte u vidu da je u Njemačkoj još uvijek tri miliona ljudi bez posla. Uostalom od naredne godine u Evropi možemo birati ne samo mjesto prebivališta, već i mjesto gdje ćemo raditi. Tek kad iscrpimo ove dvije mogućnosti, treba razmišljati o dovođenju stručnjaka iz inozemstva.“

Koppel iz Instituta za njemačku privredu s druge strane tvrdi da među spomenutim nezaposlenima sigurno nema visoko kvalifikovanih kakvih se u Njemačkoj traži. I slobode, koje će od naredne godine postojati u Evropi, ne smatra relevantnim. On glavni problem vidi u tome što Njemačka jednostavno više nije atraktivna za stručnjake:

„Ako sam se obrazovao za inženjera u Poljskoj, ja zahvaljujući tome mogu da radim gdje hoću. Nije to kao recimo sa pravom koje je usko vezano za državu u kojoj ga studirate. Naš problem je što će recimo poljski inženjer prije otići da radi u Veliku Britaniju nego li u Njemačku.“

Stručnjaci trebaju dugoročnu perspektivu

Stoga on važnijim od početne novčane premije smatra mogućnost za stručnjake da se, kada dođu ovdje, smjeste na „duge staze“. I naravno mogućnost da sa njima pođe bračni partner, te djeca. Birokratske prepreke moraju se otkloniti, a ljudima jednostavno dati osjećaj da su zaista dobrodošli u Njemačkoj:

„Visoko kvalifikovani stručnjaci iz Indije ili Kine radije odlaze u države gdje se govori engleski jezik – Kanadu, SAD, Australiju, Veliku Britaniju. Oni se već odavno aktivno brinu o kvalifikovanim doseljenicima. Za njih recimo Njemačka ne bi došla u obzir zbog jezičke barijere, pa onda i zbog nemogućnosti integracije, te vremenskoj ograničenosti zaposlenja.“

Seehofer dakle nije jedini kritičar Brüderleovog prijedloga o davanju novčanih premija, ni Oliver Koppel to ne smatra dobrom idejom:

„Mislim da premija kakvu predlaže ministar ne bi imala željene efekte. Stručnjaci preferiraju dugoročnu perspektivu, dakle premija bi morala biti izuzetno velika da bi utjecala na njihov dolazak u Njemačku.“

No Koppel ističe kako se u svakom slučaju hitno nešto mora uraditi.

Autori: D. Kaufmann/A. Avdagić

Odg. urednik: Z. Ilić