Njemački kruh sa sedam kora

Nijemci rado putuju, ali bilo gdje u svijetu najviše im nedostaje njihov "njemački" kruh. Bilo da je riječ o svježem pecivu za doručak ili o raznim vrstama kruha, od bijelog do potpuno integralnog crnog kruha, Nijemci ne mogu zamisliti svoj život bez tradicionalnih pekarskih proizvoda. S druge strane, i stranci su impresionirani ponudom u njemačkim pekarnicama pa se tako otvaraju "njemačke pekarnice" od Japana i Kine pa do Južne Amerike.

Utoliko su i u ovoj zemlji pekari dugo vremena mogli biti sigurni da će moći živjeti od svojeg umijeća. Ali u posljednje vrijeme se nadvijaju tamni oblaci nad njemačke pekarnice. U međuvremenu svakog dana, negdje u Njemačkoj, jedna pekarnica mora zatvoriti svoja vrata, a već se za opstanak moraju boriti i manji lanci pekarnica.

Pekari se ne mogu mjeriti sa strojevima

Udruga njemačkih velepekarnica upozorava da se lako može dogoditi da čak 6000 pekarnica u ovoj zemlji prestane postojati do godine 2020. Zapravo su dva razloga za taj trend: kvalitetno pecivo ima svoju cijenu i "obično" pecivo od bijelog brašna u pekarnicama u pravilu košta oko 25 centi. Za sve više ljudi u ovoj zemlji je i to previše te po pekarske proizvode odlaze u discounte poput Aldija ili Pennya. Tamošnje pecivo možda nije tako ukusno kao kod "pravog" pekara, ali tamo slično pecivo košta - samo 15 centi.

Zapravo, discounteri se izvorno nisu niti željeli baviti pekarskim proizvodima. Tu je preveliki pritisak nuditi samo svježu robu, a neprodani pekarski proizvodi su čisti gubitak. Ali u međuvremenu je sve više industrijskih pogona koji nude polugotove proizvode - prijesno i konzervirano pecivo i kruh, već postavljeno na standardne limove koje samo treba staviti u peć koja se nalazi u samoposluzi. Već trenutno postoji oko 15 tisuća takvih "pekarskih stanica" po njemačkim discouterima, a u slijedeće dvije-tri godine bi moglo doći još njih desetak tisuća.

Štoviše, pored ovih lanaca samoposluga po njemačkim gradovima niču "industrijske" pekarnice, lanci poput "back WERK-a" u kojoj zaposleni često uopće niti ne znaju što se nalazi u pecivu i kruhu kojeg prodaju. Jer nitko tamo ne mora mijesiti kruh, nego se i tamo pekarski poluproizvodi samo smještaju u pećnice i prodaju - naravno, jeftinije nego u "pravim" pekarnicama.

Sve je postalo skuplje

Drugi razlog odumiranja tradicionalnih pekarnica u Njemačkoj je upravo neizdrživo povećanje troškova. Helmut Klemme, predsjednik Udruge njemačkih velepekarnica podsjeća kako je, ne na kraju zbog nedavne suše u Americi, došlo do golemog povećanja cijena žita i žitarica. Povrh toga, za ispeći kruh je potrebna energija, a ona je sve skuplja. I na kraju, dobro je poznato da posao pekara nije lagan a i povezan je s "neljudskim" radnim vremenom tako da i troškovi rada sve više rastu.

Posljedica svega toga je samo jedna: svjesni da ne mogu poskupiti svoje proizvode, pekari odjavljuju svoj zanat. U pravilu su građani zaprepašteni kad otkriju da je "njihova" pekarnica iza ugla prestala s radom. Mnogi priznaju da tih nekoliko centi razlike nije trebao biti razlog da neka pekarnica propadne nakon što je možda već stoljećima prelazila s koljena na koljeno. Ali kad vrata ostanu zatvorena, onda je prekasno za kuknjavu o nekadašnjem ukusnom kruhu i pecivu iz "njihove" pekarnice.

Autor: Anđelko Šubić (dapd, dpa)

Odgovorna urednica: Marina Martinović