Njemački parlament raspravljao o politici savezne vlade prema Turskoj

Ministar vanjskih poslova Njemačke, Joschka Fischer je poslanicima čitao citat za citatom. Nije se čak ni osvrtao na upozorenje predsjedavajućeg Bundestaga:

”Gospodine Fischer, smijem li vas upozoriti da je dogovoreno vrijeme govora isteklo?... Znam gospodine predsjedavajući i hvala na upozorenju ali govorit ću dalje. Zato što je istorija važna.”

Istorija je važna, jer prema Fischeru u zadnjih 40 godina plediraju upravo glavni ljudi Unije na priključenje Turske EU:

"Zašto sad nakon 40 godina? Sada govore o ubjedljivoj ponudi. Zar nisu Konrad Adenauer i Helmut Kohl imali ubjedljive ponude?"

Šefica hrišćansko-demokratske unije, Angela Merkel je bila vidno uzbudjena i iznervirana pa je radije prepustila da govori podpredsjednik kluba poslanika unije Wolfgang Schäuble. On je još jednom naglasio da Unija definitivno ne želi potpuno članstvo Turske u Uniji.

“Smatram da trebamo biti otvoreni prema turskoj javnosti. Ta otvorenost znači da ne trebamo skrivati svoje ubjeđenje da je privilegovano partnerstvo pravo riješenje. Zato što privilegovano partnerstvo ne ugrožava šansu političkog jedinstva i zato što istvoremeno omogucava tijesnu vezu sa Evropom".

Predsjednica stranke "Zelenih" Claudija Roth je kao i obicno sa puno emocija, napala Uniju sljedecim riječima.

"Vaše privilegovano partnerstvo nije ponuda Turskoj. Ona nije perspektiva koju bi Turska ozbiljno mogla prihvatiti".

Wolfgang Scheuble se nije dao zbuniti i nekoliko puta je ponovio da se niukojem slučaju granice EU ne smiju mijenjati.

"Naravno da Turska jednim dijelom pripada Evropi, ali jednim većim dijelom ne. Evropa ne seže do granica Irana ili Iraka".

Na ovaku izjavu Wolfganga Scheublea, njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer je odgovorio:

"Mi se nalazimo pred velikom prijetnjom medjunarodnog terorizma,a to je razvoj situacije na Bliskom istoku i Iranu kojem prijeti nova kriza te širenja terorizma u Iraku. Uzevši u obzir sve ove faktore, reći Turskoj "ne", u ovoj situaciji, prema mojim shvatanjima bilo bi ekstremno površno i bilo bi usmjereno protiv sigurnosnih interesa i interesa naše zemlje".

Fischer takodje smatra da je bilo pogrešno Turskoj automatski obećati punopravno članstvo. To bi se pokazalo u sljedećih 10 do 15 godina u kojima bi Turska morala promijeniti sve svoje reformske planove. Jasno je da je glavni cilj priključenje Uniji. To pokazuje konsenzus savezne vlade o kojem će šefovi država i vlada zemalja članica EU odlučivati na samitu koji će biti održan 17-og decembra.