Njemački predsjednik podnio ostavku

Kada je Christian Wulff u ljeto 2010. izabran za desetog predsjednika Savezne Republike Njemačke, važio je za ozbiljnog, vrijednog povjerenja, prijatnog i staloženog političara. Prethodno je 51-godišnji demokrišćanin i katolik, važio za mogućeg kandidata CDU-a za kancelara i samim tim konkurenta Angeli Merkel. Naravno, bio je to samo dok u jednom intervjuu nije rekao da nema interesa za kancelarsku poziciju: "Smatram da je dobro da na političkoj sceni nisu samo mačo tipovi, već da ima različitih tipova. Smatram da budućnost pripada blagima i miroljubivima. Politika se možda može koristiti da bi se drugačije pristupilo stvarima." U vrijeme davanja ovog intervjua Wulff je već imao pet godina iza sebe na funkciji premijera njemačke savezne zemlje Donja Saksonija i radije je želio ostati u Hanoveru, nego upustiti se u borbu sa 'ajkulama' na berlinskoj političkoj sceni.

Porodični problemi

Već je i sam posao premijera bio više od onoga što je Wulff, koji potiče iz teških familijarnih prilika, mogao sanjati. Mladi Christian morao je svoje slobodno vrijeme žrtvovati kako bi se brinuo za teško oboljelu majku i mlađu sestru. No, unatoč tome, zahvaljujući trudu je uspio maturirati i završiti pravni fakultet. Kršćansko-demokratkoj uniji se priključio još kao mladić, napravio je partijsku karijeru, a 2003. je iz trećeg pokušaja uspio postati premijerom Donje Saksonije, da bi 2008. bio ponovo izabran na ovu funkciju.

Ljude ne mijenja samo funkcija. U ovom slučaju na promjenu je utjecala i nova, 15 godina mlađa žena - Bettina Koerner, referentica za medije koju je Wulff oženio 2008. Odjednom Wulff više nije bio fin i dosadan, već je počeo naginjati glamuru. Koliko se bračni par Wulff osjećao bliskim bogatima i lijepima, ostalo je nepoznato široj javnosti, ali i partijskoj centrali u Berlinu. Ko zna da li bi ga Angela Merkel inače promovirala u njemačkog predsjednika.

U svom predsjedničkom govoru Wulff je rekao: "Onaj ko želi pripadati eliti ove zemlje, mora također preuzeti ulogu uzora, kao i odgovornost i to bez ali i ako." Poslije se međutim špekuliralo o drugim, manje uzvišenim motivima za prelazak u Berlin: Primamljivost predsjedničkog ureda sa privilegijama, putovanja u inozemstvo i blještavi nastupi, bili su za mladi par prilično velika stvar, komentari su koji se mogu čuti.

"Islam pripada Njemačkoj"

U političkom smislu je od Wulffovog predsjedničkog mandata u javnom pamćenju malo toga ostalo. Ono što se često citira jeste njegov stav da islam pripada Njemačkoj: "Kršćanstvo bez sumnje pripada Njemačkoj. Judaizam bez sumnje pripada Njemačkoj. To je naša kršćansko-jevrejska povijest. Ali, moje drage dame i gospodo, u međuvremenu i islam pripada Njemačkoj."

Nekonvencionalni stil koji je u predsjednički ured - u poređenju sa svojim prethodnikom - uveo mladi Wulff sa svojom još mlađom suprugom i brojnom djecom iz prvog i drugog braka, ostaje ono najupečatljivije tokom njegovog kratkog predsjedničkog mandata.

Autori: Bernd Gräßler/Zorica Ilić

Odg. urednica: Belma Fazlagić-Šestić