Njemački vojnici pred početak misije u Kongu

„Upravo prelazimo preko glavne ulice, lijevo i desno nikli su šatori, klimatizirani, veliki, belgijski šatori boje pijeska. Desno od nas su maslinasti i bijeli šatori, u kojima su stacionirani vojnici iz drugih zemalja, ne znam još kojih, ali i ti su šatori klimatizirani. Šatori su za 6 ili 12 vojnika.“

Pukovnik Matthias Huber vodi nas kroz kamp Ndolo. Kamp se nalazi na ogromnom polju, u blizini aerodroma Kinšasa i već nekoliko sedmica je glavno sjedište EUFOR-a Evropske mirovne misije u Kongu. U hermetički zatvorenom kampu stacionirani su vojnici iz 21-e zemlje. Najveći broj vojnika na raspolaganje su stavile Francuska, Njemačka, Poljska i Belgija, kaže pukovnik Huber i dodaje:.

„ Ostale nacije, poput Kipra ili Irske zastupljene su sa po jednim svojim čovjekom. Znam i da je ovdje jedan Britanac, zadužen za logistiku.“

Matthias Huber je već dvije sedmice u Kongu. To je njegova prva misija u Africi. Straha nema, ali svoje osjećaje skriva, izražavajući se pragmatičnim vojničkim rječnikom. Pukovnik Huber:

„Da, utisci su potpuno drugačiji od onih koje sm imao u misijama u Evropi. Još mi je u sjećanju vožnja od aerodroma do kampa Ndolo, u kojem se sada nalazimo. Bio sam nekako lično potresen zbog takvog jednog stupnja siromaštva, koje ovdje preovladava. Naravno neprijatno sam iznenadjen i smećem po ulicama. Za čovjeka koji dolazi iz Evrope to je velika promjena.“

Pukovnik Huber morao se najprije naviknuti na katastrofalni sanitarni čvor u kampu, koji je sada ipak doveden na skoro evropski nivo. Vrućina za njemačke vojnike nije tako problematična:

„Pošto smo ovdje došli još u zimu, i pošto je u Kongu hladnije nego sada kod kuće u Njemačkoj, vojnici nisu imali problema da se naviknu. Nisam čuo ni da je neko imao proljev ili infekciju crijeva. Medju njemačkim vojnicima nije zabilježen niti jedan slučaj malarije.“

Sačuvati dobro zdravlje vojnika, to je jedan od glavnih zadataka njemačkog bataljona. Nijemačke sanitetske jedinice su naime zaduženi za liječenje vojnika u sastavu EUFOR-a. Direktno pored francuskoj vešeraja, smještena je njemačka mobilna, poljska bolnica- Lazaret. Ona zauzima 8 šatora. To je jedna vrsta prave bolnice sa hitnom službom, šok sobom, intenzivnom njegom, rendgenskim aparatima i paratima za dijagnostiku, hemijskom laboratorijom i naravno dobro opremljenom operacionom salom. Konačno, u ovoj misiji, čovjek mora biti spreman na sve ili ništa, kaže doktorica Yvonne Engelmann Zorn i dodaje:

„Mi se zapravo ne možemo pripremiti za ciljane zadatke. No, mi smo ipak u stanju da zbrinemo žrtve saobraćajne nesreće, žrtve oružanih sukoba i uopšte svake vrste nasilja. Nadamo se da će nam svaki dan biti dosadno i da nećemo imati puno povrijedjenih već samo zdrave vojnike.“

Prvi od tri teška helikoptera tipa CH 53 slijeće u Ndolo. Nijemci su odgovorno i za cijeli zračni transport vojnika EUFOR-a. Admiral Henning Bess pozdravlja svog budućeg komandanta, francuskog generala Christiana Damay-a.

„U stanju smo borbene gotovosti. Naše snage su u punom sastavu. Posljednji vojnici stigli su danas. Spremni smo za misiju.“

Njemački i drugi vojnici, koji učestvuju u mirovnoj misiji u Kongu, suočeni su sa prijekorima lokalnog stanovništva. Prebacuje im se da su tu samo da osiguravaju izbore a samim tim i ostanak privremenog predsjednika Josepha Kabile na vlasti. Neki vojnici bili su suočeni sa prijetnjama prolaznika sa ulice. Nekoliko puta uslijedili su napadi na njihova vozila.

Zamjenik komandanta EUFOR-a, Henning Bess dobro zna da je Kongo bure baruta. Kada se reporterski mikrofon isključi njemački vojnici priznaju da su uznemireni i ne vjeruju da će njihova misija potrajati samo 4 mjeseca. Za to je situacija jednostavno preopasna. Ali, šta sad. Oni su tu u Kongu, misija uskoro počinje. Da se povrati dobro raspoloženje na žalost nema njemačkog piva i televizije, ali ima kafa, jedan vojnički bar a tu su i internet-terminali. Onaj ko očekuje prava pisma neće biti razočaran, kaže pukovnik Matthias Huber i zaključuje:

„Bundeswehr će osnovati vojničku poštu. Nadležni oficir za ovaj segment već je stigao. Sada će vojnici moći predati prva pisma. Kolekcionari marki veoma vole ova pisma, jer se za svaku stranu misiju izdaju posebne serije markica. Za par godina može se putem E-bay-a ispitati kolika je vrijednost ovakvih markica.“

zaključuje pukovnik Matthias Huber.