Njemačkim školama potrebno više psihologa

Njemački vlasti su izvukle određene pouke nakon prošlogodišnjeg napada u Emsdettenu, a posebno nakon napada u Erfurtu, gdje je aprila 2002. jedan učenik ubio 28 osoba. Uveden je zakon o zabrani nošenja takozvanih leptir-noževa, u školama postoje planovi za prevenciju nasilja. U saveznoj zemlji Baden Würtenberg, naprimjer, postoje tačni planovi šta ko treba da radi u slučaju napada, ili u slučaju da neko uzme učenike kao taoce. U brojnim saveznim zemljama postoje i programi u kojima se nastavnici obučavaju da među učenicima prepoznaju potencijalne napadače, kaže pedagog Dieter Glatzer.

"Počinitelji takih djela su željni moći, i kada najavljuju moguće napade, sigurni su u to da time drugima zadaju strah. S druge strane, upravo najave napada mogu biti i znak upozorenja."

Nastavnik ne može zamijeniti psihologa

Školski psiholozi imaju zadatak da otkriju znake koji ukazuju na mogućnost napada. Psihologa je još uvijek premalo u njemačkim školama, tvrdi Josef Kraus, iz udruženja njemačkih nastavnika. Ovo udruženje upozorava – na svakih pet hiljada učenika mora doći barem jedan psiholog.

"Danas imamo jednog psihologa na deset hiljada učenika.", kaže Kraus. On dodaje kako je previše očekivati da nastavnici, koji su tu ustvari da učenicima prenesu znanje, mogu da otkriju potencijalnog napadača. Kraus smatra kako je više psihologa i socijalnih radnika potrebno posebno u školama gdje je zabilježeno povećano nasilje među učenicima.

Pomoć potrebna i onima koji prežive napad

Kritično se posmatra i psihološko zbrinjavanje učenika koji prežive takav napad. Oni su u pravilu traumatizovani, tvrdi Christiane Alt, direktorica gimnazije u Erfurtu, škole u kojoj je zabilježen dosada najteži napad u Njemačkoj.

"Ljudi koji dožive tako nešto, više ne poznaju normalan život. Taj doživljaj je tako snažno utisnut u njihovo pamćenje, da oni jednostavno život oko sebe vide drugim očima."

Škola ne može riješiti sve probleme društva

Jedno je sigurno. Samoubilački napadi među učenicima nisu samo školski, nego su problem cijelog društva. U devedeset odsto svih ovakvih napada, faktori koji dovode do nasilja se manifestuju izvan škole. Napadači su imali ili loš odgoj, ili su bili loši uslovi za život u njihovoj porodici, a ponekad potpadaju i pod uticaj nasilja u medijima, odnosno u kompjuterskim igrama. Nastavnici u svakom slučaju vjeruju kako je pogrešno vjerovati da škola može korigovati sve ove faktore.