Nobelovac Orhan Pamuk

Turski pisac Orhan Pamuk dobitnik je Nobelove nagrade za knjuiževnost.U svojim djelima on spaja moderni roman i mitskuz tradiciju Orijenta. Njegova djela su prevedena na 35 jezika i objavljena u 100 zemalja. Najvažnija su romani: „Bijela tvrdjava“, „Moje je ime crveno“ i „Snijeg“.

Prošle godine je Orhan Pamuk bio nosilac nagrade njemačkihizdavača, čime je odano priznanje njegovom političkom angažmanu. Pamuk se, naime,snažno zalagao i zalaže protiv turskog nacionalizma. Otvoreno je govorio o tome da su Turci u prošlosti pogubili milion Armenijaca i 30 000 Kurda. Zbog toga je morao i odgovarati na Sudu, pod optužbom da vrijedja tursko nacionalno biće. Postupak je,ipak, odložen za početak naredne godine.

Pamuk se ubraja medju najpoznatije turske pisce. Ko u dnevnoj sobi ima regal sa knjigama, taj sigurno ima jedno ili više djela Orhana Pamuka. U svojim romanima on gradi mostove izmedju tradicije Orijenta i uticaja koji dolaze iz prosvijećene Evrope.

U romanu “Bijela tvrdjava“ on recimo počinje, kao u nekom avanturističkom romanu:

„Put nas je,kad smo napustili turske brodove, vodio od Venecije prema Napulju. Bilo nas je troje, kad smo izronili iz magle i ugledali nepregledni niz galija“

Čovjek koji ovo govori je mladi Venecijanac, koji je kao rob doveden u Istanbul i prodan jednom Osmanlijskom moćniku. Ali, ovaj mladi Venecijanac u Istanbulu je načinio karijeru.

Pošto je bio obrazovan, kao iscijeljitelj liječeći bolesnike on vodi dijaloge sa gospodarima. Tako da na kraju više nije jasno ko je rob, a ko gospodar. No, koliko je bio omiljen medju čitaocima, toliko je u nacionalističkim krugovima odbijan.

Ali, Orhan Pamuk nije ouzmicao pred kritikama, nego je prosto razdrmavao tursku samouvjerenost .Orhan Pamuk,recimo, otvoreno govori u tabu temama:

„U ovoj je zemlji bilo ljudi koji nisu bili Muslimani. Danas ih više nema. Zašto?Zar se time ne trebamo pozabaviti? Ranije je u ovoj zemlji živjelo 100 000 Armenijaca. Moramo napredovati u smislu da razvijamo takvu kulturu, u kojoj će se o tome slobodno govoriti“

Za ovakve rečenicu je već jednom nogom bio u zatvoru.

Orhan Pamuk i politika. U prvom redu je on ipak pisac, koji naprosto govori iz duše Turaka i opisuje šta se zbiva i šta se zbivalo prije nekoliko vijekova.Uupravo ovdje, gdje se spajaju Evropa i Azija. Gdje se sudaraju Zapad i Orijent:

„Poslednjih 200 godina naše istorije svjedočanstvo je modernizacije države koja je bila naredjena odozgo i uspostavljana uz pomoć državne sile, pošto su se modernizaciji uvijek opirali konzervativni krugovi društva.

U tu istorijsku dramatiku mi smo Turci duboko utkani, tako da bi svako od nas, preživljavajući duboko u sebi sve to,

mogao napisati poseban roman. Roman od odnosu Zapad-Istok. Moj roman „Bijela tvrdjava“ upravo je takav roman.

Ono što danas nazivaju konfliktom Zapad-Istok, to turski narod doživljava već dvije stotine godina. Upravo zbog činjenice da leži na razmedju Istoka i Zapada“

Prije godinu dana Orhan Pamuk je dobio i nagradu njemačkih izdavaača. da bi evo uslijedila i Nobelova nagrada za književnost. No, postoji još nešto što bi on od svega srca želio doiživjeti:

„Uprkos mog dugog jezika, želim biti prvi turski pisac, koji zbog toga ne mora odležati u zatvoru. Na tako nešto bio bih uistinu ponosan“-kaže Nobelovac Orhan Pamuk.

Tomas Borman