NOKDAUN U PREDZADNJOJ RUNDI

Plan o zaustavljanju Bosne i Hercegovine na putu ka Partnerstvu za mir «sve dok ne dođe do temeljitih promjena u svijesti i politici Republike srpske u vezi s optuženima za ratne zločine», formaliziran je za vrijeme nedavne posjete Pedi Ešdauna Londonu. Britanski šef diplomatije Džek Stouo je tada, jasno formulisao britansko-američko stajalište po kojem je «neispunjavanje međunarodnih obaveza prema Haškom tribunalu, glavna prepreka za pristupanje Bosne i Hercegovine Partnerstvu za mir». Ministar Strou je nekoliko puta tada ponovio da «ukoliko ne bude postignut ozbiljan zaokret, izgledi za prijem u PfP na Istambulskom samitu NATO krajem juna, su minimalni».

Potezanje batine umjesto očekivane mrkve, uslijedilo je nakon snažnog lobiranja glavne tužiteljice Karle del Ponte, koja je procijenila da je istambulski izazov za Bosnu i Hercegovinu posljednja šansa da se prekine s politikom dvostrukog ponašanja Republike Srpske, čija rukovodstva (bila demokratska ili nacionalistička) od Dejtonskog sporazuma očekuju samo prava, a ne i obaveze. Ovaj, u osnovi logičan potez glavne tužiteljice, manjkav je jedino u tome što će njeni protivnici i zagovornici teze da je Haški tribunal eminentno politička, a ne pravna institucija, sada imati argument više. Jer sankcionisanje Bosne i Hercegovine zbog odmetništva Radovana Karadžića, de-fakto jeste najklasičnija politička odluka!

Presedan ove vrste učinjen je sredinom aprila kada je pozitivno mišljenje Evropske komisije o hrvatskom zahtjevu za dobijanje statusa kandidata, zavisilo isključivo od mišljenja del Pontove. Tek nakon što je pred zvaničnicima EU u Briselu lično ustvrdila da hrvatska vlada sada «u potpunosti sarađuje s Haškim tribunalom», Evropska komisija je sedam dana kasnije objavila vrlo pozitivno mišljenje o šansama Hrvatske za priključenje Uniji, koje će, gotovo sigurno, sredinom ovog mjeseca dobiti i konačnu verifikaciju na sastanku šefova država i vlada 25-torice u Briselu.

Odluka o privremenom zaustavljanju Bosne i Hercegovine na prvoj stepenici integracija u NATO došla je u nezgodno vrijeme - u trenutku kada su sa svih strana pljuštale pohvale za kvalitetan pristup vojnim reformama. Osim toga, saradnja s Haškim tribunalom u posljednje vrijeme nije ni bila najvažniji uslov za prijem u Partnerstvo. Riječ «Hag» nije spomenuta čak ni u nedavnom zajedničkom pismu Visokog predstavnika, komandanta SFOR-a, šefa Misije OSCE-a i predsjedavajućeg Komisije za reformu odbrane, koje je upućeno tročlanom Predsjedništvu, državnom premijeru, šefu diplomatije i ministru sugurnosti, u kojem je navedeno da «prijem BiH u Partnerstvo za mir sasvim sigurno neće biti moguć ukoliko se ne preduzmu hitne mjere u cilju deblokade neophodnih reformi». Nakon ovog pisma, reforme su ubrzane, mnoge završene, a rad novog ministra odbrane i ovdje u Briselu ocjenjuje se vrlo pozitivnim.

Ne može se, međutim, reći da najviši zvaničnici EU nisu upozoravali da će odluka o prijemu BiH u Partnerstvo za mir zavisiti «od aktivnosti na hapšenju optuženih za ratne zločine i provjere finansijskih struktura koje podržavaju optužene zločince”, te da je saradnja sa Haškim tribunalom jedan od glavnih uslova i za otvaranje pregovora o pridruživanju Evropskoj uniji.

Glavnoj tužiteljici del Ponte pripala je uloga autentičnog tumača termina «puna saradnja» s Haškim tribunalom, a tokom trodnevne posjete BiH, koja je upravo okončana, imala je i zadatak da na terenu objasni šta i koliko od koga očekuje «narednih sedmica i mjeseci», te kakva je uloga entiteta, a kakva države - budući da aktuelne reforme imaju za cilj postepeno razvlašćivanje konstitutivnih jedinica u korist centralne vlasti.

Mala je, međutim, vjerovatnoća da će se Karadžić, ražalošćen novim pristupom Zapada prema Bosni, predati Karli del Ponte; vlasti Republike Srpske se pogotovo sada neće previše uzbuđivati, jer hapšenje optuženika državna vlada sama sebi utrpava kao dokaz novih ingerencija; a snage SFOR-a odbrojavaju dane u očekivanju dolaska prvih ešelona Evropske unije.

Bosna i Hercegovina je tako dobila još jedan 'nokdaun u predzadnjoj rundi' koji bi mogao imati onu vrstu posljedica na koju je s pravom u Briselu ukazao premijer Terzić: da se stopiranjem sjeverno-atlantskih integracija kažnjava Bosna, a Republika Srpska nagrađuje za sve dosadašnje eskivaže svojih obaveza. A trebalo je biti obrnuto: pogurati državu iz tamnog vilajeta, a aktere opstrukcije smijeniti s položaja i obilnih privilegija.

Ako je ikada takva batina Visokog predstavnika imala smisla, onda je to bilo u nekoliko proteklih dana. Još, međutim, nije kasno, jer do samita u Istambulu ima još cijele tri sedmice!