Nosio šajkaču i kokardu, a nije bio "šešeljevac"

Kolebanje Vojislava Dabića i izmjene strana u postupku imali su za posljedicu kontroverzno svjedočenje pred sudijskim vijećem. U izjavama istražiteljima tuzilaštva 2000. i 2004. Dabić je tvrdio da su za masakr bošnjačkih civila kod planine Velež u blizini Mostara odgovorni specijalci jedinice Državne bezbjednosti Srbije "Crvene beretke" i Šešeljevi dobrovoljci. Pred sudijama Haškog tribunala je, međutim, rekao da ne zna ko je ubio zarobljene Bošnjake, ali da zna da to nisu bila ni pripadnici JNA ni "šešeljevci". On lično, kao pripadnik Teritorijalne odbrane, učestvovao je u premještanju leševa iz jame Breza na Veležu na drugu lokaciju da ih ne bi pronašli posmatrači Ujedinjenih nacija, koji su od lokalnog stanovništa saznali za masakr.

"To je bila jama dubine trideset sa trideset metara. Spustili smo se i izvlačili te ljude. Po našoj procjeni, tu su bila oko 42 čovjeka. Od ličnih stvari, što sam ja vidio, bio je jedan sat, bila je jedna drvena noga, proteza i dobro se sjećam da sam našao među tim stvarima nešto slično ličnoj karti čovjeka koji je radio u Nevesinju. Mislim da je prezime i ime bilo Mujo Alibegović," rekao je svjedok.

Šajkaču i kokardu nosio kao Srbin i pravoslavac

Odgovarajući na pitanja tužioca, Dabić je potvrdio je da su pripadnici jedinice "Karađorđe" iz Nevesinja, čiji je komandant bio Arsen Grahovac, na Gornjem polju u blizini tog grada u ljeto 1992. ubili oko 200 Bošnjaka. U izjavi tužilaštvu 2004. tvrdio je da je "pokojni Grahovac" bio u vezi sa Šešeljem, ali je pred sudijskim vijećem promijenio iskaz i rekao da je Grahovac pripadao Srpskom pokretu obnove Vuka Draškovića, a da su svi koji su imali brade i nosili nacionalističke oznake nazivani "šešeljevcima". I sam je, kako je izjavio, "kao Srbin i pravoslavac", nosio šajkaču i kokardu, a nije pripadao Šešeljevim dobrovoljcima.

Na sudskom zasjedanju u srijedu (27.01) ispitivanje svjedoka dovršavaju zastupnici tužilaštva, a potom će optuženi Šešelj, koji se brani sam, imati pravi na unakrsno ispitivanje.

Autor: Dž. Sabljaković

Odg. urednik: S. Tanović