Nostalgija se brani Titom

Titova bista kao držač za knjige, Titov lik na majici, ali i na zidnom satu, kao simbolu prolaznosti vremena, ali ne i uspomena. Iako, zvanično, Tito već odavno nije tema, osim kada se povede pitanje imovine ili ličnih dokumenata njegove udovice, Jovanke Broz, ipak postoji nešto što mnogi prepoznaju kao nostalgiju. Nostagija zbog lijepih uspomena, ali i nostalgija zbog lošh sadašnjih prilika. I dok ne iznenađuje žal za jednim prošlim vremenom, kada je, prema mišljenju nekih, kvalitet života bio viši, stopa kriminala niža, a vizna liberalizacija nije postojala kao tema, iznenađujući je veliki broj mladih koji u Titovom vremenu traže svoju budućnost.

Za Zoricu Jurkić, dvadesetogodišnju studetkinju medicine Tito je sinonim za za pravi put: „Tito je sloboda i jedinstvo.On nije prošlost, ni sadašnjost ni budućnost, on je univerzalan. On je simbol puta u svetliju budućnost.“

„Galebov“ let između istoka i zapada

Jedna od najvećih relikvija iz Titovog vremena može se vidjeti danas u brodogradilištu pored Rijeke. Brod koji je nekada predstavljao sponu između istočnog i zapadnog svijeta, na kome su najčešći gosti bili visoki državnici i filmske zvijezde, danas se nalazi u vlasništvu grada Rijeke. Kupljen je za 150 hiljada evra i prema ideji gradonačelnika Rijeke, Vojka Obersnela, trebalo bi da postane turistička atrakcija:

„Tito je nesumljivo dio naše istorije. Dio istorije koje se ne moramo stidjeti. Sigurno je da su tada društveni standard i sigurnost bili na višem nivou nego danas u doba tržišne ekonomije“

Najveći političar ili diktator?

Turističku atrakciju predstavlja i ostrvo Vis, na kome se nalaze čitavi kompleksi nekadašnjih vojnih bunkera, njih 38, uključujući i Titov bunker. Skrivena 60 metara ispod površine zemlje, ova nekadašnja skladišta municije, ali i sklonište Maršala tokom Drugog svjetskog rata, danas su uglavnom ruinirana i opljačkana. Bez obzira na to možete prisustvovati svojevrsnoj lekiciji iz istorije, sve uz pomoć, Jurice Žitka, posebnog turističkog vodiča, zaljubljenika u bunkere, ali i jednu zemlju:

„Štitili smo našu zemlju, a sada smo se izgubili. I to je najveći dio nostalgije. Nekad smo imali našu zemlju, a sad je nemamo. Sa druge strane, nema nostalgije prema diktaturi svake vrste.“

Pored Visa, postoji i još jedno ostrvo koje se povezuje sa Titovim vremenom, ali svakako ne i sa nostalgijom. Za one koji se nisu slagali sa Titovom politikom, Goli Otok, je bio oličenje dekompromisnosti i bekrupuloznosti jedne diktature. Jedan od zatvorenika sa Golog Otoka, Vladimir Bobinac, kaže da je sve do Titove smrti živio u strahu: „Moderno društvo se ne može graditi na osnovama staljinizma i titoizma. Moderno društvo se gradi na osnovu slobode ljudi.“

Na samom sjeveru nekadašnje Jugoslavije, u blizini Subotice, možda se i otišlo najdalje u obnavljanju uspomene na Tita. U park „Jugolend“ ulazite pored trobojke sa zvijezdom, a sa svih strana ste okruženi Titovim slikama, na kojima on lovi, čita, svira klavir, rukuje se sa poznatim državnicima. Jugolend izdaje i dokumenta o „jugolendskom“ državljastvu. Tako ako vam dosade recesija, korpcija, vize, inflacija, i poželite se štafete i sleta, pionirskih marama, bratstva i jednistva, Dana republike i najcjenjenijeg pasoša na svijetu, ex Yu nostalgija je pravo mjesto za vas.

Autro: Marina Maksimović

Odg. uirednik: Svetozar Savić