110711 Great Game Afghanistan

Procjenjuje se da su avganistanske sirovine vrijedne više hiljada milijardi dolara, a energetski potencijali drugih centralno-azijskih zemalja još znatno veći, što je do sada bio u najvećem dijelu "netaknuti kolač". Iran, Pakistan, Indija, Rusija a prije svih Sjedinjene Države i Kina najveći dio tog "kolača" žele za sebe. Mnogi eksperti govore da se iza rata protiv terorizma u stvari krije rat za prirodne resurse. Ali, pristup sirovinama, prema mišljenju docenta na Fakultetu političkih nauka pri Slobodnom univerzitetu u Berlinu, Tomasa Grevena nije dovoljno regulisan.

"Prema 'najgorem scenariju', ako bi dakle došlo do sukoba, ne može se računati na ugovore za eksploataciju sirovina. U tom slučaju bi pristup izvorima sirovina morao da bude obezbjeđen preko vojnih baza i saradnjom bezbjednosnih snaga."

Čiji je uticaj jači...

Sjedinjene Države i Kina bore se najmanje deceniju za rudna nalazišta u svijetu. Obje zemlje znaju da direktan pristup sirovinama istovremeno znači i prosperitet. Tako da nova "Velika igra" zapravo odlučuje čiji će uticaj biti jači u 21. stoljeću - kineski ili američki, smatra Greven.

„Sjedinjene Države nisu ravnodušne na mogućnost dobijanja sirovina iz Avganistana ili pak drugih centralno-azijskih zemalja. Takođe i prema tome da Kina ne učestvuje u vojnim akcijama, u konkretnom slučaju u borbi protiv terorizma, a istovremeno Kina osvaja tržišta i osigurava koncesije."

Kineska vlada je već godinama u ofanzivnoj "kupovnoj" politici u Avganistanu i drugim centralno-azijskim zemljama. Tako je Peking obezbijedio sebi prava na eksploataciju najvećeg rudnika bakra na istoku Avganistana, što je prilično razljutilo Vašington. Cijena: tri milijarde dolara. A putevima koje su izgradili Amerikanci uskoro će puni kamioni voziti u pravcu Kine.

Peking zvanično odbacuje ideju da želi da postane velika super-sila, kako u Avganistanu, tako i u regionu. Međutim, analitičari smatraju da je cilj Kine ipak da vodi glavnu riječ, barem u Aziji. Jirgen Šteten, rukovodilac odjeljenja za Aziju pri Fridrih Ebert fondaciji kaže:

„Mislim da je istina negdje u sredini. Kina, čak i ako bi to željela, ne može sebi više priuštiti da ne bude geostrateški igrač."

... i ko će na kraju izaći kao pobjednik?

Kina je do sada izbjegavala direktne sukobe s Vašingtonom. Ova velesila prisustvo stotinu hiljada američkih vojnika u svom neposrednom okruženju doživljava kao veliku prijetnju. A američki planovi da u Avganistanu ostanu i nakon 2014. brinu Peking, kaže Šteten.

„Očigledno je da Kina nema interesa da bude okružena američkim vojnim bazama. Kina takođa zna da se u nekom doglednom periodu ovakva situacija ne može izbjeći. I stoga vjerujem da će se Kina sada okrenuti Pakistanu."

Blizina Pakistana za Kinu je od višestrukog značaja. S jedne strane Peking na Islamabad gleda kao na vjernog saveznika protiv Indije, njegovog najvećeg rivala u regionu. A s druge strane Kina vjeruje da će uz pomoć islamske republike Pakistan lakše sprovesti svoje interese u Avganistanu - a posebno nakon povlačenja vojnih snaga SAD-a.

U vezi sa ishodom nove "Velike igre" Šteten ne želi da daje nikakve prognoze. Još uvijek se ne zna, smatra on, ko će na kraju izaći kao pobjednik. Ali, to za Avganistan može da bude potpuna katastrofa, smatra Šteten.

"Jer, povratak talibana ili konflikt između velikih rivala u regionu, kao što su Kina, Indija i Sjedinjene Države, Avganistan bi trajno odvele u sukobe iz kojih se ne bi zadugo izvukao."

Autor: Ratbilk Šamel/ Svetozar Savić

Odgovorna urednica: Marina Martinović