Novac EU završava u rukama mafije

Podnevna pauza u baru Keti (Ketty) u milanskom predgrađu: Malo stolova, malo gostiju, ponuda je skromna: Pasta iz mikrovalne peći, ne baš svježa salata, te panini odnosno zemička sa prilogom. Frančesko Strana uzima zemičku sa barenom šunkom. Porudžba ne traje dugo. On sam nema puno vremena. Čeka ga posao. Frančesko je informatičar u jednoj velikoj milanskoj firmi za telekomunikacije: „U odnosu na situaciju na jugu Italije, ovdje mi se desilo čudo. Našao sam posao bez posrednika. Šanse koje mi se ovdje otvaraju, „dole“ ne bih dobio nikada.“

Strana domovina

A to „dole“ znači južna Italija. Frančesko Strana potiče sa Kalabrije. No po završetku srednje škole je odlučio da studira na sjeveru i da tamo i ostane. U zadnjih desetak godina na Kalabriju odlazi samo za vrijeme ljetnog raspusta i svaki put mu je njegova domovina strana.

Ono zbog čega je Frančesko veoma ljut je to da novac koji u vidu pomoći siromašnim regionima na jugu Italije šalju italijanska država i Evropska unija, ide zapravo u džepove organizirane mafije. Prema njegovim riječima ovaj problem je naravno poznat Briselu: „Kontrole se mogu pojačati, ali ti ljudi dole su lukavi. Oni će uvijek postići to da stvari izgledaju tako kao što je to i propisano. Tako je bilo do sada i tako će biti i ubuduće, taj problem se mora suzbiti u korijenu.“

Potrebno nadgledanje projekata

Frančesko Strana smatra da bi Evropska unija na osnovu dosadašnjih iskustava raspodjelu svojih finansijskih sredstava trebala da uzme u svoje ruke te da sama nadgleda provođenje ovih projekata.

„Taj novac Evropske unije pomaže samo kriminalcima koji sjede svuda: u građdvinskim firmama i na političkim položajima. Oni sami odlučuju gdje će taj novac biti raspoređen, od čega naravno profitiraju.“

Frančesko nije sam kada to tvrdi. Njegovo mišljenje dijeli još jedan Frančesko, Frančesko Molače (Mollace), glasnogovornik Foruma u koji su uključena pojedina udruženja te radne kooperative iz provincije Lokri (Locri) na Jonskoj obali: „Do dan danas nema nijedne političke klase koja je nadležna za to da se novac za pomoć raspoređuje na osnovu objektivnih kriterija“ – kaže Frančesko Molače i dodaje: „Političari – svejedno iz koje stranke potiču: desne ili lijeve novac tajno šalju svojim prijateljima.“