Novi hladni rat?

Vremenske mašine ipak postoje! Kako funkcionišu trenutno se može pratiti na primjer dijaloga između Sjedinjenih država i Rusije. S jedne strane američki senatori i kongresmeni žele Rusiju ponovo isključiti iz grupe najrazvijenijih industrijskih zemalja svijeta G8, a američka vojska planira na teritoriji Poljske i Češke postavljanje radara za protivraketnu odbranu.

S druge strane Rusija ove planove oštro kritizira i demonstrativno najavljuje kupovinu novog oružja. Razmišlja se o formuliranju nove vojne doktrine, a Moskva sve veći broj vrlo sumljivih režima u svijetu opskrbljuje oružjem te im daje trgovinske povlastice. Dobro došli, ponovo u hladni rat.

Moskva doduše ne može ponovo oživjeti Varšavski pakt – grad po kojem je savez dobio ime danas je prestolnica uglednog člana Nato saveza. Osim toga i drugi, ranije vjerni sljedbenici Rusije idu vlastitm stazama: Ukrajina se orjentira prema zapadu jednako kao Gruzija a čak i Bjelorusija pogledava u pravcu Brisela.

To sve međutim, Kremlj ne sprečava da ekonomski oporavak poprati novom demonstracijom i vojnom moći. Najprije su Kina, Iran, Sirija, Indija, Pakistan i Venecuela, opskrbljene najnovijim oružjem a potom se daju u kupovinu kako bi se popunili vlastiti arsenali. Moskovske novine navode kako Rusija planira kupovinu oružja u vrijednosti od 146 milijardi eura. To je još uvijek sitnica u odnosu na mamutski vojni budžet pentagona, ali u odnosu na ekonomsku situaciju zemlje, i cijene proizvodnje u Rusiji to predstavlja povečanje od 400% u odnosu na 2001 godinu. Poruka je jasna i glasna: Mi smo se vratili, mi nismo samo energetska super sila.

Nije slučajno da se ovo jačanje samosvijesti i osjećaja moći dešava u vrijeme precjedničkog mandata Džordža Buša, i porastom cijena energije. Vašington se udaljava od svojih moralnih ideala. Na međunarodnom planu provodi jedstranu i agresivnu politiku, a svjetsku zajednicu dijeli na pristalice i protivnike.

U Moskvi to proizvodi osjećaj odbačenosti, konsultacije između Bijele kuće i Kremlja zamijenjene su dovođenjem pred gotov čin.

Moskva je svoje nove saveznike našla u zemljama koje se okreću od SAD-a, a visoke cijene gasa i nafte omogućavaju nezavisnu politiku. Iran i njegov atomski program samo su jedan od primjera.

Sjedinjene države su odavno izgubile pravo da ovakav razvoj kritikuje, a Evropa je i sama ovisna od isporukama energije iz Rusije. Zapadu sada ostaje samo da sa zaprepaštenjem gleda kako Rusija sve više liči na nekadašnjeg vojnog giganta Sovjetski savez.