Novi njemački veterani

Nakon misije u Avganistanu, više ništa nije bilo kao prije. Četiri slova obilježila su boravak Holgera Rosmajera u toj ratom zahvaćenoj zemlji za sva vremena: PTSP (Posttraumatski stresni poremećaj). Njemački vojnik se po povratku u domovinu, još nije oporavio. Pati od noćnih mora, konstantnih napada panike i nekontrolisanih napada agresije. Međutim, prilično narušeno mentalno zdravlje nije njegov jedini problem. „Sramotno je to što moji sinovi moraju da slušaju priče kako njihov otac ubija ljude“, priča vojnik Rosmajers, koji o svojim traumama svjedoči u knjizi „Operacija povratak kući“, autorki Sabine Virih i Ulrike Šefer. Baš kao i Melani Baum, takođe vojnik Bundesvera: „Ne trljam drugima o nos to što sam u mornarici i što sam imala loša iskustva.“ Baumova priča kako ju je jedna učiteljica svojevremeno otvoreno nazvala „plaćenim ubicom“.

Mnogi njemački vojnici ukazuju na problem nerazumijevanja društva za njihovu profesiju. „Građane koje zaustavite na ulici ne interesuje bezbjednosna politika“, kaže Uve Kepsel iz Udruženja Bundesverovih vojnika i veterana. U njemačkoj javnosti se primjećuje deficit interesovanja za angažmane njemačkih vojnika u inostranstvu. Isto je i sa posljedicama boravka pripadnika Bundesvera u ratom zahvaćenim regionima i teškim traumama sa kojima se veterani suočavaju. „To je jednostavno neprijatna tema“, tvrdi Kepsel.

Narod ne želi vojne misije u inostranstvu

Činjenica je da se oko 4.800 vojnika trenutno nalazi van granica svoje domovine. Većina njih je još uvijek stacionirana u Avganistanu, neki su angažovani na Kosovu, a jedan broj Bundesverovih vojnika boravi i u Maliju. „Realnost sa kojom se vojnici suočavaju ne dopire do građana Njemačke“, uvjeren je veteran Holger Rosmajer.

Istovremeno, političari uporno govore o potrebi za većim preuzimanjem odgovornosti na spoljnopolitičkom planu, iako su svjesni činjenice da postoji „veliki jaz između političkih elita i šire javnosti“, o kojoj i sam ministar inostranih poslova, Štajnmajer, otvoreno govori. Jer dvoje od troje građana Njemačke odbacuje angažovanje Bundesvera u međunarodnim misijama, pokazalo je istraživanje Fondacije Kerber. Samim tim se nameće krajnje logično pitanje: Kako je uopšte moguće da političari donose odluke, koje su u suprotnosti sa voljom naroda?

Ratovi su daleko od Njemačke

Jedan od razloga se krije u posljedicama Drugog svjetskog rata, koji se, činjenica, odigrao prije 70 godina, ali većina građana se navikla da živi u miru, i rat im je postao stran. „Sve te misije su daleko od granica Njemačke, tako da ljudi nemaju jasnu predstavu o tome šta su zadaci vojnika koji tamo odlaze“, objašnjava istoričar i vojni analitičar, Klaus Nauman, saradnik Instituta za društvena istraživanja. Mnogima nije jasno čemu njemačko učešće u misijama u regionima, koji su hiljadama kilometara daleko. Ta slika se ne uklapa u predstavu koju Nijemci imaju o kriznim okruženjima, jer žive u miru i prosperitetu.

Za izostanak razumijevanja građana Nauman optužuje njemačke političare, jer se u diferenciranju više i manje složenih vojnih operacija nedovoljno trude, objavljujući uglavnom uopštene godišnje izvještaje o rezultatima rada Bundesvera, kaže on. "Godišnji izvještaj o napretku nije dovoljan kako bi se dale dostatne informacije o uspjehu, neuspjehu ili djelimičnom uspjehu", kritikuje Nauman i dodaje kako ostaje nejasno šta njemački vojnici u inostranstvu zapravo rade.

Da li je i na koji način moguće promijeniti sliku o vojsci i veteranima? Kako bi to trebalo da izgleda? Udruženja vojnika i veterana već dugo zagovaraju uvođenje zvaničnog Dana veterana. Prethodna garnitura vladinih zvaničnika je podržala tu inicijativu, ali se nova ministarka odbrane Ursula fon der Lajen o istoj još uvijek nije izjasnila. Zbog toga je Udruženje njemačkih veterana samoinicijativno i po ubrzanom postupku obavestilo javnost kako će 31. maj biti obilježen kao Dan veterana u Njemačkoj.

Realnost se mijenja?

Za Uvea Kepsela iz Udruženja aktivnih Bundesverovih vojnika i veterana jasno je da se predstava javnosti o vojsci i veteranima u Njemačkoj ne može promijeniti preko noći. Ona se mora razvijati i na tome se mora raditi uvjeren je Kepsel. Ipak, uvođenje Dana veterana tome može dosta da doprinese, kaže Kepsel. Istoričar Klaus Nauman upozorava kako ne bi trebalo dozvoliti da se obilježavanje jednog takvog dana pretvori u "alibi".

Cilj nije da se predstava o veteranima učini onakvom kakvu imaju Amerikanci. Važno je imati realnu sliku o onome što dovodi do slanja vojnika u krizne regione, ali i o posljedicama njihovog angažovanja u sprečavanju daljih konflikata u svijetu.