Novi pocetak - izraelsko-palestinski susret na vrhu

Bliski istok treba mir. Ono sto je sada u Scharm el Scheichu obecano jos nije potrebni mir, ali jeste primirje. A primirje koje isrtovremeno proglasavaju i Palestinci i Izraelci, i o kojem se obje strane brinu, ipak je nesto. Pretpostavka je naravno da se ono i odrzi, da se obje strane drze svojih obecanja i da se sada obecano stvarno i realizira. U proslosti je takav pokusaj vise puta propadao.

Ono sto zasdada izgleda kao skromna sansa, omoguceno je tek smrcu ranijeg palestinskog vodje Jassera Arafata prije tri mjeseca. Ne zbog toga sto je Arafat bio glavna prepreka miru, kao sto je to uvijek tvrdio Ariel Scharon, zu podrsku Bijele Kuce. Razlog je drugi: njegova je smrt mnogo stosta pokrenula sa mrtve tocke sto se dosada smatralo nemogucim: slobodne izbore palestinaca i pobjedu na njima covjeka koji se otvoreno izjasnio protiv nasilja i kojismirujuce djeluje na radikale u vlastitom taboru. Time je mahmud Abbas prisilio Scharona na popustanje: izraelski premijer nije mogao sada bojkotirati i Arafatovog nasljednika.

Pomoglo je svakako i to da je ponovno izabrani americki predsjednik ohrabrio Palestince, obecao im podrsku i novac, te stavio u izgled nezavisnu drzavu. A angazman su najavili i Egipat i Jordan – tu Izrael ne moze reci ne.

Sada je, medjutim, potrebno da se pozitivan pocetak nastavi konkretnim djelovanjem na licu mjesta. Izrael mora svoje snage povuci iz püalestinskih gradova, i palestinske zatvorenikepustiti iz zatvora. I to uskoro.A Palestinci moraju uspostaviti red i mir, sprijeciti nove napade i pripremiti se za direktne pregovore sa Izraelom. Tu je lako moguce da se izazove nezadovoljstvo radikala i da sve propadne.

Postoji rizik, ali mirovni proces mena alternative. Na Bliskom Istoku ne moze pobjediti ova ili ona strana: moguci su samo ili pobjednici ili gubitnici na svim stranama. Ta spoznaja, uz pomoc Washingtona, mogla bi dovesti do novog pocetka.