Novi premijer za sada drzi Srbiju daleko od blagostanja

Beograd će morati da odustane od te lijepe svotice, a to je opet dva i pol procenta od državnog budžeta. Kongresmeni i senatori u Vašingtonu, postavljaju uslove za finansijsku inijekciju: Beograd mora da sarađuje sa Haškim tribunalom. Kongres zahtijeva izričitu pomoć u izručenju Ratka Mladića.

Takve saradnje pak neće biti. Šef nove vlade Vojislav Koštunica je još kao predsjednik Jugoslavije prije tri godine želio da spriječi izručenje Slobodana Miološevića tribunalu u Hagu. I prošle sedmice je novi premijer ponovio da mu ništa dalje ne leži kao što je saradnja sa tribunalom u Hagu. Od danas je to i zvaničav stav, jer nova većinska vlada je izabrana uz pomoć Miloševićeve partije SPS. SPS će odmah obustaviti podršku u izručivanju optuženih haškom tribunalu. To je zvanični stav.

Time je proglašena velika pauza u odnosima sa SAD i EU. Neće se ostati na tih 100 miliona ekonomske pomoći. I ministri vanjskih poslova EU su zabrinuti zbog razvoja u Beogradu- sredstva iz Brisela neće biti obilna. Neki stručnjaci u SAD, čak govore i o mogućim ekonomskim sankcijama.

Šta Koštunica može ljudima u Srbiji da ponudi pod ovim uslovima? Sada, jak osjećaj ”mi protiv ostatka svijeta”, sasvim populistički nacionalno. To su inače posljednjih 15 godina nudili mnogi političari u Srbiji. Neko je cinično rekao- to je ljudima potrebno jer u takvoj solidarnosti se povećanje cijena, visoka nezaposlenost i povećanje siromaštva, možda bolje podnose. Jer baš to, očekuju ljudi u Srbiji, više žaljenja za duže vrijeme. Bez ekonomske pomoći sa zapada, zemlja ne može da se oslobodi bijede.

Čim Srbija bude spremna da se suoči sa uzrocima ratova na Balkanu i čim međunarodna zajednica bude uvučena u tu diskusiju, doći će pomoć za samopomoć. Sve dok se Koštunica bude solidarisao sa ljudima kao što su Milošević, Karadžić i Mladić, Srbija ostaje izolovana i siromašna. Izbor ne bi trebalo teško da padne. Ali novi premijer možda razmišlja o tome da on demokrate ovog svijeta čuva od mnogo gore alternative u skupštini Srbije, od radikala. Srpska radikalna stranka propagira i dalje povećanje Srbije na račun susjeda. Ako Koštunica igra na tu kartu, onda se on preračunao u Vašingtonu i Briselu. Njemu nije potrebna Miloševićeva partija, u skupštini ima još jedna demokratska alternativa.

Na kraju ostaje narcisoidni šef vlade koji radije ide u savez sa jednim bivšim diktatorom i koji narod u Srbiji udaljava od blagostanja.