Novi vodja - stari kurs

Imenovanje bivšeg generala UCK Agima Čekua jasna je i nepomirljiva poruka Beogradu: kosovski Albanci su time s jedne strane podcrtali legitimiranje oružanog otpora, i s druge strane svoje nastojanje za nezavisnošću regiona u trenutnim pregovorima o statusu Kosova. Ovo doduše nije nikakva novost, jer sve albanske političke partije na Kosovu stoje iza ove politike, ali lice omiljenog ratnog veterana pojačava odraz njihove odlučnosti da ostvare svoj cilj. Beograd u imenovanju Čekua vidi provokaciju i povod za beskompromisnu strategiju u daljim pregovorima.

To ne znači da neupjeh pregovora nije moguće izbjeći. S jedne strane su pozicije obiju strana tako oprečne da možda jedino medjunarodna intervencija može donijeti rješenje statusa Kosova, protiv volje i jednih i drugih. S druge strane nije isključeno da će Srbi na Kosovu saradjivati sa Čekuovom vladom.

Vladajuća koalicija je izabrala dakle novog vodju za pregovore ali je zadržala stari kurs. Čekuova vlada se neuznatno razlikuje od vlade njegovog prethodnika Bajrama Kosumija. Svi dosadašnji ministri ostaju i dalje na funkcijama.

Doduše, moglo bi se desiti da Čeku forsira unutrasnjopolitičku konsolidaciju institucija, što bi omogućilo reforme i jači pravni i sigurnosni sistem u zemlji.

Vojnik Čeku se početkom 90tih i u Hrvatskoj borio za nezavisnost. Hrvatska je iskoristila priliku da se razvije u demokratsku zemlju u kojoj bezbjedno žive i manjine. Sada je u rukama civila Čekua da ovaj primjer primijeni i na Kosovu, da svi gradjani: Srbi, Albanci, Romi, Turci, slavenski Muslimani dobiju sigurnu pravnu državu i domovinu.