Očita slabost kineskog režima

Broj djece oboljele u Kini putem zatrovanog mlijeka u prahu se drastično povećao. U protekli ponedjeljak je prema zvaničnim kineskim navodima u bolnice ove zemlje smješteno blizu 13 hiljada dojenčadi, te manje djece. Državna televizija je u međuvremenu javila da se u firmi Sanlu, koja je proizvodila mlijeko u prahu sa otrovnom hemikalijom Melamin, već 2. avgusta znalo za ovaj skandal te da su o tome pravovremeno informirani lokalni nadležni organi.

Garancije gostima, ali ne i vlastitom narodu

Obično se za ovakve stvari u Kini kaže da do njih dolazi slučajno. No teško je u to povjerovati. Tek nakon što je na destine hiljada sportaša i posjetilaca Paraolimpjskih igara napustilo Peking u javnosti su se pojavile prve informacije o zatrovanom mlijeku u prahu: Skandal koji je među kinezima izazvao paniku. Radilo se, dakle, o onim najmlađim što je naravno teško pogodilo roditelje, ali i bake i djedove, siromašne i bogate, stanovnike kineskih gradova i provincija – jednom riječju jedan cijeli narod koji broji više od milijardu ljudi. Postavljaju se pitanja koja poput noža buše mjehur od sapunice, koji je - kako se čini - naduvala svemoćna Komunističa partija. Kako je moglo doći do toga da kontrolori godinu dana, možda čak i više, nisu ništa primijetili? Zašto je ova zemlja tek sada to saznala, s obzirom da je prva beba umrla već tokom mjeseca maja? Kako je kineska vlada mogla da garantira gostima iz cijelog svijeta da će dobiti samo ono najbolje i najsigurnije po pitanju ishrane, ali ne i vlastitom narodu?

Do novca preko mrtvih

Premijer ove zemlje Wen Jibao, koji se prilikom zemljotresa u Sečuanu među prvim našao u katostrafom pogođenom području, ovaj put je pokorno molio za izvinjenje pred krevetima oboljele dijece. Hu Jintao, prvi čovjek partije i države, je zbog ovog skandala pred TV-kamerama smijenio samo niže kadrove, ali ne i recimo kineskog ministra za zdravstvo, te šefa kontrole kvaliteta hrane u Kini. Skandal sa mlijekom u prahu je pokazao velike slabosti prvog čovjeka ove zemlje i partije. Komunistička partija može u rekordnom vremenu izgraditi najveće stadione, najviše nebodere, najduže mostove jer ne postoji proces planiranja, ne postoji parlamentarna diskusija ili građanski pokreti koji bi mogli to dovesti u pitanje. No, kada pohlepa za novcem prelazi preko mrtvih, tada ne postoji nijedno neovisno tijelo koje bi upalilo znak za uzbunu. Tako dolazi do katastrofa. Rijeke postaju kanalizacije, rudari ginu u rudnicima, a bebe umiru. Da su propusti otkriveni odmah, nijedno dijete ne bi ozbiljno oboljelo. I međunarodni koncerni također moraju da razmisle šta im je važnije: Jeftina proizvodnja u Kini ili gubitak ugleda u cijelom svijetu.