O ”novoj” strategiji za Irak američkog predsjednika Busha

Više trupa i više novca za obnovu – američki predsjednik George Bush je noćas po srednje-evropskom vremenu u svom obraćanju putem televizije najavio promjenu američke strategije prema Iraku. Bush je pri tom prvi put priznao greške počinjene tokom rata u Iraku za što je lično preuzeo odgovornost. No sadržaj njegove “nove” strategije je sve više nego uvjerljiv, smatra u svom komentaru Christina Bergmann.

Predsjednik Sjedinjenih Američkih Država George Bush je najavio novu strategiju za Irak – no izuzev slanja dodatnih trupa u ovu zemlju on tu ništa nije bitno promjenio, nego je time pokušao da onemogući svoje protivnike da ga iznova ne napadaju. Američki predsjednik je ovom prilikom još jednom lično preuzeo odgovornost za greške koje su počinjene u prošlosti te u svoju “novu” strategiju ugradio pojedine preporuke neovisne Komisije za Irak, koju predvodi bivši američki ministar vanjskih poslova James Baker. Time bi iračka vlada te susjedne zemlje trebale da preuzmu više obaveza. Predsjednik se kao i ranije založio za vojnu opciju.

No tom prilikom uopšte nije bilo govora o medjunarodnoj diplomatskoj ofanzivi u koju bi bile uključene i susjedne zemlje prema Iraku, kao što su Iran i Sirija. Suprotno tome, Bush se u svom govoru sa prijetnjama osvrnuo na ove zemlje. Kao što se i očekivalo broj američkih vojnika u Iraku će se povećati što je Baker-ova komisija ocjenila izričito kao dugoročno besmisleno: Jer vojnici mogu osiguravati samo jedan ograničeni prostor i ako se povuku, tada je sve gotovo. To je uostalom pokazala i prošlost. No tu postoji i još jedan problem. Naime prisustvom trupa u Iraku umanjiće se one snage koje su itekako potrebne na drugim mjestima kao naprimjer u Afghanistanu.

No povlačenje američkih trupa kao što predlaže Baker-ova komisija, prema mišljenju američkog predsjednika ne dolazi u obzir, jer bi se tada iračka vlada raspala a zemlja upala u haos, tako glasi Bush-ov argument.

Bush je tokom svog govora američke gradjane upozorio na dalje žrtve, s obzirom da on zna da se broj zagovornika rata u ovoj zemlji kontinuirano smanjuje. Bush-ov cilj ostaje stvaranje jednog demokratskog Iraka te borba protiv terorista. No kada bi taj cilj mogao biti ostvaren, o tome nije bilo riječi.

Osim toga zastrašujuće je da jedan američki predsjednik brka pojmove jakosti i tvrdoglavosti. On naime ne vidi – ili ne želi da vidi da će neprestano prisustvo u Iraku oslabiti pozicije Amerikanaca, i to ne samo u regionu nego i širom svijeta. On po svaku cijenu želi da nastavi svoj uzdrmani put i time pokušava da spriječi da već za vrijeme njegovog mandata mora da prizna da je zadatak propao. Mnogo toga ide u prilog tome da je to upravo motiv njegovog ponašanja.