Obama ne bježi od problema

Amerikanci su u stanju da mnogo toga oproste svom predsjedniku. Samo ne to da se Amerika ekonomski ili čak politički doima slabom. To se ne uklapa u svijest o izabranoj naciji, o super-sili koju Amerikanci imaju o sebi.

Amerikanci od svog predsjednika zahtijevaju "leadership", odnosno snažno vođenje zemlje. Ukoliko jedan američki građanin želi da iživi svoj altruizam, onda treba da postane sveštenik ili da se angažuje u Udruženju za selektivno prikupljanje otpada. Ali nikako ići u Bijelu kuću gdje upravlja političkom i ekonomskom sudbinom zemlje a dijelom i svijeta.

Obamin autoritet doveden u pitanje

Obama je dopustio da Sjedinjene Američke Države izgledaju slabe. Povukao je trupe iz Iraka, nakon čega se zemlja strmoglavila u haos. Povukao je vojnike iz Afganistana, iako tamo nije postojala vlada koja bi bila u stanju da se adekvatno suprotstavi talibanima. Obama je tražio od sirijskog predsjednika Bašara el Asada da odstupi sa vlasti, ali on je i dalje ostao na vlasti. A sada je procurila i vijest da je propao pokušaj oslobađanja američkog novinara, Jamesa Foleya, kojeg su oteli džihadisti.

Cijeli ovakav razvoj situacije ostavlja kod Amerikanaca fatalan dojam. Nameće se pomisao da u Bijeloj kući sjedi neko, ko ili ne zna da radi svoj posao ili koji nema sreće. Nijedna, ni druga stavka nije prihvatljiva. Obami ne može pomoći ni što se u SAD-u i širom svijeta zalaže za prava manjina i obespravljenih. Na kraju ispašta njegov autoritet. A sve to ima posljedice za cijeli svijet.

Bez uticaja

Tako ruski predsjednik Vladimir Putin ignoriše upozorenja i pozive Obame da prestane da podržava ustanike na istoku Ukrajine. Posljedica: prisutna je destabilizacija cijelog regiona. Istovremeno, izraelski premijer Benjamin Netanjahu odbacuje molbu američkog predsjednika da izađe u susret Palestincima. Posljedica: mirovni proces na Bliskom istoku ponovo je zapao u ćorsokak. Još jedan primjer: Kina, najveći povjerilac SAD-a, modernizuje svoju armiju i širi svoj uticaj, ne samo na pacifičkom prostoru.

Lista država, koje puno ne brinu šta kaže ili šta hoće američki predsjednik, je još duža. Odakle god se SAD povlači, iza sebe ostavlja vakum. Islamisti ili autoritarni vladari pokušavaju da uđu na taj prostor. Svjetski policajac SAD su u povlačenju.

Obamina hrabrost

Ipak istini za volju: ova politička promjena morala je jednom nastupiti. Americi prijeti sudbina "prevelike ekspanzije". Mnoge imperijalne sile su, kako pokazuje istorija, zbog toga propale. Obama je pokazao da ima hrabrost i da se ne povlači pred teškim zadacima. Ali duguročno ne može biti u američkom interesu da održava ogromnu vojnu mašineriju, dok u SAD-u infrastruktura propada, jer nema novca za njeno održavanje. Iz američkog ugla ne može biti logično da se gradi bolnica u Kabulu, dok milioni američkih građana sebi ne mogu priuštiti ni odlazak kod ljekara.
Američko "samoograničavanje", na koncu će ojačati SAD.

Izvjesno je međutim da ispitivanja javnog mnijenja ukazuju na pad popularnosti američkog predsjednika. On plaća političku cijenu za greške oba njegova prethodnika, koji su od Sjedinjenih Država napravile globalnog policajca. Moguće je da Obamina popularnost nastavi da pada, kao što se svojevremno desilo predsjedniku Jimmy Carteru. On je isto tako htio osloboditi američke taoce i taj pokušaj je propao. Ali, kao što je poznato: oni, koji su otpisani, žive duže. Obama je još dvije godine na funkciji predsjednika. Njemačka bi mu trebala pomoći u preusmjeravanju američke vanjske i odbrambene politike. U svom sopstvenom interesu.