Obnovljiva energija ključ uspjeha za razvoj privrede i ekologije u Evropi

U radu dvodnevnoga skupa, kojeg je organizovao Institut za evropske poslove iz Düsseldorfa, sudjelovalo je stotinjak visokih političkih i privrednih te nauöno-istraživačkih predstavnika iz Albanije, Bugarske, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Srbije i Slovenije te niza drugih europskih država

Obnovljivi će izvori igrati sve važniju ulogu u energetskoj bilanci Europe, kako bi se smanjila ovisnost o uvozu – na primjer ruskoga plina. To je zajednička ocjena sudionika skupa. Stoga jače nego dosad valja poticati znanstvena istraživanja u razvoj i primjenu bioenergije iz biološke mase, biodizela ili bioetanola.

«Europa se hitno mora dati na posao, kako bi kombinacijom energenata osigurala budućnost, jer znamo da traje puno godina, dok se inovacije s područja energetike počnu primjenjivati u praksi. Pred sasvim smo novim putevima, ako se ozbiljno mislimo posvetiti bioenergiji»,

kaže prof. Jürgen Gramke, voditelj Instituta za europske poslove u Düsseldorfu. Zato valja utemeljiti središta za sustavno istraživanje i demonstraciju primjene obnovljivih izvora energije.Ona bi također trebala biti zadužena za praktičnu, interdisciplinarnu naobrazbu kadrova na visokoj znanstveno-tehničkoj razini.

«Djelomična rješenja se, naime, ne isplate, jer ne donose nužne odgovore»,

tvrdi slovenski ministar gospodarstva Andrej Vizjak. Od velikih je međunarodnih tvrtki za proizvodnju i raspodjelu energije te automobilske industrije zatraženo da se ubuduće dosljednije i ofenzivnije angažiraju na području bioenergije. Na tijesnu je suradnju oko korištenja obnovljivih izvora unutar i izvan regije pozvao i europski povjerenik za znanstvena istraživanja, Slovenac Janez Potočnik:

«Nije ovo obveza samo javnog sektora i privatnih partnera, nego svih nas. Ne radi se samo o energiji, radi se o našoj budućnosti.»

I to u prvome redu o budućnosti poljodjeljstva. Njega će trebati podržati u procesu preobražaju iz tradicionalne, prehrambene u energetsku poljoprivredu – takoreći u dobavljača bioenergetskih sirovina: uljane repice, soje i tome sličnog. Na taj način seljacima se otvaraju posve nove perspektive, istaknuo je prof. Gramke:

«Dozivanjem bioenergije poljodjeljstvu ćemo pridati na važnosti, a seljake lišiti vječne ovisnosti o subvencijama. Poljoprivredna će imanja, privatne elektrane i biorafinerije na selu trebati radnike i kvalificirane stručnjake poput bioinženjera, ekonomista i mašinskih tehničara. Postoje izgledi za gospodarsko oživljavanje agrara uspostavom novog sektora bioenergetskih biljaka. Već je i to golema vrijednost – uza sve ostale prednosti!»

A te su prednosti zasad nedovoljno iskorištene. Pritom je bioenergija još odavno duboko zakoračila u naš život. U Njemačkoj je, na primjer, deset posto površina već zasađeno uljanom repicom i sličnim kulturama. Od 2007. rafinerije su dužne dolijevati pet posto biogoriva običnom dizelu. U Americi je sve više biorafinerija, a u Brazilu većina automobila vozi na bioetanol. Koliko je nužno širenje svijesti o alternativnim izvorima energije, pokazali su primjeri golemog nesrazmjera između prirodnih potencijala i stvarno iskorištenih mogućnosti u zemljama regije.

Vojvodina u Srbiji sa preko 1 200 kilometara rijeka i kanala ne raspolaže samo s najvećim vodenim potencijalom u jugoistočnoj Europi, nego i s četvrt milijuna hektara obradive zemlje. Za sadnju bioenergetskih kultura, međutim, osim novčanih poticaja, nužna je i obuka seljaka. Sličnu je bilancu povukao i savjetnik rumunjskog ministra poljoprivrede Nikolaj Kračun:

«Trenutno se dva milijuna hektara zemlje koriste za proizvodnju biomase. Iz nje Rumunjska crpi tri posto svojih ukupnih potreba za energijom. Cilj je, međutim, udio od deset posto za deset godina.»

Uz to njegova zemlja, slično kao i Hrvatska, profitira od korištenja sunčeve i energije vjetra. Makedonija, pak, ima višedesetljetno iskustvo u iskorištavanju toplinske energije iz izvora vruće vode – na primjer pri zagrijavanju staklenika. Vlada potiče uzgoj uljane repice, a već se gradi ili je u planu i više pogona za njezinu preradu i proizvodnju biološkog goriva, pripovijeda državni tajnik u skopskome Ministarstvu poljoprivrede Saša Mitrev:

«Ukupna godišnja proizvodnja od 100 000 tona za pet do sedam puta nadilazi potrebe Makedonije za petpostotnom primjesom biološkoga normalnom dizelu. Stoga je ovo za Makedoniju prilika za izvoz u Austriju, Italiju ili Njemačku.»

Tim bi se primjerom uskoro mogle povesti i neke druge zemlje regije, čiji su predstavnici protekla dva dana u Ljubljani intenzivno raspravljali o izgledima, tehničkim mogućnostima, financiranju i brojnim drugim aspektima korištenja bioenergije. Za dogodine je predviđen nastavak susreta uz proširenje tematskog područja na sunčevu i energiju vjetra te na snagu vode i toplinu Zemlje.