Od posla za 1 euro po satu do auto-mehaničara

Parkiralište za bicikliste na centralnoj željezničkoj stanici u Bonnu. Ko ovdje radi je mlad i ima promašenu karijeru. Riječ je o mladićima, koji su bez završene škole i sa prekinutim zanatom postali hronični besposličari bez izgleda na neko zaposlenje. Uz to oni najčešće imaju dugove, nemaju stana i slabo govore njemački jezik. Njemačka agencija za rad, ovakve slučajeve u žargonu naziva „Multiple problematični“ Za Erich-a Feltena, šefa parkirališta za bicikla u Bonnu, problemi počinju sa najosnovnijim principima, kojih se svaki zaposleni mora pridržavati a to su pouzdanost i tačno dolaženje na posao:

„Klasični problemi s kojima se susrećem, kada su u pitanju ovi mladići, su netačnost i nepouzdanost. Jedan poslodavac, kada primi ovakve mlade ljude u radni odnos, ove osobine jednostavno stavlja na prvo mjesto. „

Na parkiralištu za bicikliste, koje se u Bonu naziva „Radstation“ - biciklistička stanica, postoji 320 mjesta za one, koji do željezničke stanice dolaze biciklom a onda put na posao nastavljuju vozom. U podrumu se nalazi mala radionica, osposobljena za manje popravke. Jednom od zaposlenih, Leu je trebalo dugo vremena da se privikne na rad:

„Kada su mi predložili da radim ovaj posao, nisam bio tako siguran, da li mi to leži. Nakon dva dana izbila je frka. Ali sada je sve OK. Najviše mi leži tehnika, čačkanje po biciklu, posebno kada je u pitanju malo komplikovaniji zadatak, gdje moraš razmislit kako da riješiš problem. Tu su i kolege koje imaju poneku ideju. Dakle, ako me pitaš šta najviše volim da radim u ovom poslu, to je popravka i čačkanje nabiciklu.“

Za sat vremena čačkanja po biciklu Leo zaradi jedan euro. Ali on time stiče pravo i na socijalnu pomoć. Učešće u ovom projektu ograničeno je na godinu dana. Pored redovnog odlaženja na posao, učesnici projekta imaju zadatak da nakon isteka godine dana obezbijede sebi drugi posao. Na to ih tjera pedagog iz Agencije za rad. Podsjeća ih da ugovore termine, podstiče ich da potraže više alternativa za posao. Camill je učesnik ovog projekta od jula i uskoro se mora oprostiti od rada na Parkiralištu za bicikle:

„Napisao sam četiri molbe, dakle prijave za posao. Pozvan sam i na jedan razgovor. To znači da nisam pogriješio i dasam sve napravio kako treba. To mi daje snage da nastavim.“

Camill će najprije otići na praksu, u jednu firmu za moleraj. Nada se da će do ljeta dobiti mjesto za izučavanje zanata. Kroz biciklističku stanicu u Bonnu, od njenog osnivanja pa do danas, prošlo je 250 mladića. Jedna petina je odustala. Polovina ostalih polaznika uspjela se stalno integrirati u radni proces. No, put je često trnovit i kao u slučaju Davida, pun uspona i padova:

„Ja sam nakon ovog projekta na Biciklističkoj stanici u Bonnu dobio novi posao. Ali gazda mi nije plaćao. Zato sam naspustio posao i sada sam opet nezaposlen. Zato sam se vratio na parkiralište za bicikla.“

Njegov ugovor ističe 1. avgusta. Do tada bi on morao naći mogućnost da se školuje za auto-mehaničara. Za većinu mladića koji se nadju na biciklističkoj stanici u Bonnu to je posao snova.