Od skijaša do restauratora

Tijekom sportske karijere u kojoj je osvojio sve što jedan profesionalan skijaš uopće može osvojiti (između ostalog dvije zlatne medalje na Zimskoj olimpijadi 1994. godine u Lillehammeru), Wasmeier je zaradio dovoljno novca da se može posvetiti onom što mu je zapravo oduvijek pričinjavalo najveće zadovoljstvo.

Budući da je po zanimanju restaurator, prije 15 godina počeo je zajedno sa svojim ocem fotografirati ostatke bavarskih seoskih imanja (neka od njih izgrađena su još u 13. stoljeću), prikupljati nacrte i ostatke ruševina nekadašnjih građevina koje su potom transportirali na zemljište u blizini Šlirskog jezera.

Predrasude o Bavarskoj 

Danas se na ovom mjestu nalazi jedno pravo malo naselje površine od oko 60.000 kvadratnih metara. Seoska imanja, kuće za stanovanje, štale, kovaonice željeza, jedna pivovara, krčma, pekara pa čak i jedan zatvor. „Svaki put kad sam ranije putovao u SAD, Kanadu, Novi Zeland ili u Australiju, doživio sam pravi šok kad sam čuo kakve predodžbe ljudi tamo imaju o Bavarskoj“, priča nekadašnja skijaška zvijezda.

Dodatni motiv, dodaje Markus Wasmeier bili su rezultati pojedinih istraživanja koji su pokazali da mnogo djece u Njemačkoj, pa čak i u Bavarskoj vjeruju da su krave ljubičaste boje. „U tom trenutku sam shvatio da nešto moram poduzeti“, s osmjehom se prisjeća „Wasi".

Posjetioce koji svakodnevno u velikom broju dolaze, u njegovom muzeju –selu očekuje doista sve i svašta. Na ulazu pozdravljaju domaće guske Gustav i Agatha, mnogobrojne krave, zrakom se širi miris svježe ispečenog kruha, domaće tjestenine pa čak i kolača.

Tko želi može obići sve građevine i u njihovoj “oživljenoj” unutrašnjosti doživjeti život na bavarskom selu negdje oko 1720. godine. Mnogi su posebno iznenađeni kuhinjama u kojima su se nalazila prava otvorena ognjišta, zbog čega su ljudi onog vremena vrlo često primjerice oboljevali od bolesti očiju.

Druga atrakcija su spavaće sobe u kojima su izložene lutke pri spavanju ali u sjedećem položaju. “Tako je to nekoć bilo. Budući da su se mrtvaci iz kuće iznosili u ležećem položaju, ljudi se za spavanje nisu željeli potpuno ispružiti, bojeći se da se ujutro više ne probude”, priča “Wasi”. Pored kreveta često su se nalazili i kavezi u kojima su u izuzetno hladnim noćima nalazile krave i kokoši. Ispred kuća se nalaze vrtovi u kojima raste sve ono što je raslo i u prošlim vremenima – već zaboravljene biljke, začini i cvijeće.

"Bavarska tradicija nije samo ono što se može vidjeti na Oktoberfest-u - pivo i dirndli”, kaže Wasmeier. I zaista, sudeći prema njegovom selu, ova tradicija pruža doista mnoge zanimljivosti i bila bi prava šteta kada bi one pale u potpuni zaborav.

Autor: Karin Jäger / Željka Telišman

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić