Od Zapada ništa novo ni sa Trumpom

S prvom godinom mandata američkog predsjednika Donalda Trumpa, posvuda se analiziraju i lokalne posljedice njegova upravljanja najvećom svjetskom silom. U tom kontekstu, obratili smo pažnju dijelom i na Zapadni Balkan. Različite države iz tog skupa nalaze se u različitim fazama pristupa Europskoj uniji, ali i relacijama prema Americi te njezinu najvećem suparniku Rusiji. Naš prvi sugovornik na tu temu, međutim, odmah će napomenuti da interes SAD-a na Zapadnom Balkanu nije onako izrazit kakvim ga obično zamišljaju u dotičnim zemljama.

Zlatko Dizdarević, vanjskopolitički medijski komentator, i bivši diplomat Bosne i Hercegovine, uzima za primjer ocjene konzultantskih specijalista State Departmenta i NATO-a da će SAD „preuzeti ključnu ulogu na Balkanu, uz koordinaciju s EU-om“, izrečene koncem prošle godine: „Lijepo zvuči, ali ovakve odluke neraskidivo su povezane s dvije činjenice. Jedna je, u kojem će se pravcu dalje razvijati odnosi Amerike sa Rusijom, snažno pritisnuti prioritetnijim pitanjima poput Sjeverne Koreje, Bliskog istoka i generalno Euroazije. Sve je to važnije Washingtonu od Balkana. Druga je, kakav će biti ishod unutrašnjih obračuna Trumpa i protivnika čak i u formalno njegovoj stranci. Uz to, nisam siguran da konsolidacija unutar Evropske Unije strateški odgovara svima u SAD."

Makedonija i Grčka lakše uz američko posredovanje

Naš sarajevski kolega primjećuje da su Amerikanci na Balkanu osigurali više njima bitnih uporišta. „Linija razgraničenja s Rusijom je u realnosti jasna, Crna Gora u NATO-u je zatvorila opasnost od izlaska Rusije na 'topla mora' preko Jadrana, Daytonski sporazum im i dalje nije upitan, ma koliko se u BiH uzbuđivali idejama o nekom Daytonu 2, Albanija je apsolutno pod njihovom kontrolom, 'albanski dio' Kosova također, dodatno uz tamošnju veliku vojnu bazu Bondsteel. Amerikanci vjeruju i da se uz njihovu pomoć danas Makedonija i Grčka približavaju rješenju uzajamnih tenzija“, konstatira Dizdarević.

On dodaje odmah i činjenicu da iz balkanske perspektive uopće ne izgleda sve tako sređeno, ali – to nije Trumpov problem. Prema utiscima Dizdarevićevim, najnovija događanja na Kosovu, s ubojstvom srpskog političara Olivera Ivanovića, jesu signal da „priča tamo nije dovršena kako bi se iz Washingtona, pa i Bruxellesa željelo“. No, ta vrsta „kontrolirane destabilizacije“, kako Dizdarević uvjetno imenuje pojavu, doživljava se različito u zonama interesa Rusije ili Amerike, pa tako i u Srbiji kao područjem od većeg ruskog utjecaja.

Rezimirajući, ovaj komentator ustanovit će kako baš i nije siguran da će Balkan postati „prioritet broj tri" za Donalda Trumpa. „Jer, Washington geostrateški, i u objektivnom gubljenju pozicija u svijetu, ima većih probleme na drugim stranama. Izvjesni status quo s Rusijom o 'razgraničenju' na Balkanu se može održavati, ključni energetski putevi ovuda ne idu, preostale zemlje koje nisu u NATO-u se približavaju Alijansi, a 'nervoza' Europe - povodom zbivanja u njezinu okruženju - geostratezima Amerike, i mimo Trumpa, uvijek odgovara. To što mi odavde mislimo da smo prevažni Americi, i ne samo njima, ipak je naš problem“, kaže Zlatko Dizdarević.

Rastuća nestabilnost na Kosovu

Da sadašnji američki predsjednik nije posebno utjecao na odnos SAD-a prema Balkanu, mišljenja je i analitičarka međunarodnih odnosa Aleksandra Joksimović, predsjednica Centra za spoljnu politiku u Beogradu. Ona najprije uočava da već relativno dugo traje politika približavanja čitave regije EU-u. „Stabilizacija prilika na Zapadnom Balkanu promatra se zato baš kroz proces integracije“, rekla nam je Joksimović, „što obilježava i politiku SAD-a prema regiji. A evidentno je da su SAD zaokružile dva njima ključna projekta – definiranje Bosne i Hercegovine kroz Daytonski sporazum, i nezavisnost Kosova. Zatim su kormilo u regiji prepustile Bruxellesu."

Predsjednica CSP-a osvrnula se i na posljedice američke politike na Makedoniju, napominjući da se i tamo desila ozbiljnija američka intervencija. Po njoj, odsustvo EU-perspektive stvorilo je prostor za destabiliziranje ponekih zemalja, što je u Makedoniji trajalo duže od decenije. Došlo je do unutarnjeg konflikta, pa je poraslo i američko zanimanje oko te zemlje. Vjerojatna posljedica tog interesa je aktualni pomak u odnosima Makedonije i Grčke, tradicionalno zavađenih država. Naši sugovornici odreda se slažu da je ključnu ulogu u tome, po svemu sudeći, odigrala upravo Amerika.

„Tako je nekako i što se tiče Kosova“, riječi su Aleksandre Joksimović, „koje Amerikanci vide kao nepovratno odcijepljenu državu. Iako ih nema više aktivno u pregovorima Beograd-Priština, oni imaju 'četvrtu stolicu' u Bruxellesu, te utjecaj na pojedinačne aktere. No zabrinjava ozbiljna unutarnja politička nestabilnost u Prištini, vezana uz nekoliko problema. Tu su prije svega pitanje specijalnog suda, pitanje ratifikacije razgraničenja s Crnom Gorom, i pitanje zajednice srpskih općina. To je sve kamen spoticanja u međunarodnim odnosima, ali svejedno možemo konstatirati da se narativ u EU spram ove regije popravio, što se prije svega vidi po napredovanju Srbije i Crne Gore prema ulasku u taj savez."

Hrvatska predsjednica nasuprot hrvatske vlade i EU-a

Konačno, potražili smo i stručno mišljenje iz Hrvatske, koja se na Zapadnom Balkanu najviše integrirala u euroatlantske asocijacije. Nekadašnji političar i diplomat Božo Kovačević, danas vanjskopolitički medijski analitičar, bez dvojbe je ustvrdio kako Amerika ima jasan kontinuitet u odnosima prema Zapadnom Balkanu, a koji se iznova danas intenzivira: „Pritom je sretna okolnost da je Trump prepustio State Departmentu posao oko ove regije, čime se nastavljaju pokušaji daljnje integracije Europe na njezinu jugoistoku. Jer, da se on želio pozabaviti time, vjerojatno bi samo pokvario neke okolnosti, pa tako npr. i dobre odnose između Amerike i Hrvatske.“

Kovačević je povrh toga, međutim, kritičan prema zasebnim inicijativama Kolinde Grabar Kitarović, predsjednice Republike Hrvatske, koje unekoliko odudaraju od politike hrvatske vlade. „One su naime više u skladu s interesom SAD-a, nego onim EU-a. Mislim na, primjerice, tzv. Inicijativu tri mora, koja se savršeno uklapa u ideje Donalda Trumpa, budući da on EU vidi u većoj mjeri kao konkurenta SAD-u, nego kao saveznika. A baš Inicijativa tri mora, ali ne samo ona, dijelom se podudara s američkim nastojanjima da među članicama EU-a ima saveznice koje su naklonije Washingtonu nego Bruxellesu“, rekao nam je Kovačević, zaključujući da je takvo držanje pogrešno sa stajališta interesa Hrvatske koja još nije posve integrirana u EU, u pogledu monetarne unije i pograničnog režima.