1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Odlučio bih da ne odlučim!

22. maj 2011

Svi donose odluke - menadžeri firmi to čine svaki dan, ali i menadžeri porodica koji se nađu pred ogromnim izborom jogurta u ogromnim frižiderima. Ali šta je pravi izbor? Naučnici bi da odgovore na to pitanje.

https://p.dw.com/p/11LFL
Šta je bilo presudno da bi se sve ovo našlo u korpi jednog kupca?Foto: picture-alliance/dpa
09.02.2011 DW-TV Fit und Gesund Gehirn
Zdrav mozak

Istraživači u Berlinu naglašavaju da čisto racionalna razmišljanja, nisu presudna pri odlučivanju. Prototip jednog čisto racionalnog čovjeka je u principu samo mit. Odluke se navodno uvijek donose na osnovu osjećaja. Profesor ekonomije na Univerzitetu u Bonu Armin Falk kaže: „Model „ekonomskog čovjeka“ više nije dovoljan i mora biti proširen.“

Spremnost na rizik

Istraživači ponašanja i moždanih procesa pokušali su na 15. kolokvijumu Fondacije Dajmler-Benc da zajedno odrede emotivne, socijalne i biološke faktore ljudskih odluka. Pošli su od toga da mnogobrojni faktori ponašanja utiču na čovjekove odluke. Falk i njegov tim istražili su spremnost ljudi na rizik.

450 ljudi je u laboratoriji moralo da prođe testove rizika. Rezultati su upoređeni sa ostalim podacima. Razlike u spremnosti ljudi na rizik sistematski su bile povezane sa polom, godinama, visinom, spremnošću roditelja na rizik i njihovim obrazovnim nivoom.

Konkretno: žene se u principu manje usuđuju da rizikuju od muškaraca, stariji manje od mlađih, niže osobe manje od visokih. Takođe se pokazalo da roditelji sopstveni nivo spremnosti na rizik prenose na djecu. „Na osnovu toga se može zaključiti da spremnost na rizik unutar jedne porodice vjerovatno može da ostana stabilna, nezavisno od toga da li se mijenjaju okvirni uslovi“, kaže Falk.

Važnu ulogu ima i strpljenje

Karikatura iranksog karikaturiste Sejeda Mahmuda
Možda baš ovako izgleda porodična rasprava pred punim rafovima!Foto: Seyyed Mahmud Javadi

Profesor Uve Zunde sa švajcarskog Institita za empirijska ekonomska istraživanja u Sent Galenu kaže: „Stepen strpljivosti važi za lično svojstvo jednog čovjeka na koje on ne može da utiče, ali to svojstvo i te kako utiče na čovjekove odluke.“

Nestrpljive osobe pojedu sočnu jabiku radije danas nego sutra, teško mogu da odlože zadovoljenje potreba – čak i ako to u budućnosi ima negativne posljedice po njih. „Politika tu ima puno prostora za manevrisanje. Sa stimulativnim mjerama može pomoći ljudima da u pravom trenutku donesu dugoročno povoljnu odluku, na primjer u slučaju penzijskog osiguranja“, dodaje Zunde.

Čak i ako jednom “zavirimo” u mozak otkrićemo naznake za individulne „motivacione federe“ jer u glavi se vidi kako radi sistem nagrađivanja. Profesor Bernd Veber sa Univerziteta u Bonu ispitao je osobe u magnetno-rezonantnom skeneru koje su se takmičile jedne protiv drugih za nagradu.

Korist i za politiku i za društvo

Rezultat eskperimenta: Sistem nagrađivanja podstakao je direktno upoređivanje sa protivnicima i bio je odlučujući za stepen ličnog zadovoljstva. Znači visina dobitka je imala tek sporednu ulogu.

Flash-Galerie Supermarkt in Bosnien
Da li su u slučaju ovog praseta bile presudne emocije ili razum?Foto: DW

Iskustvo je pokazalo još nešto: većina ljudi se rado odlučuje tako što se ne odlučuje. To se može vidjeti na primjeru doniranja organa. Generalno je spremnost na doniranje organa u zemljama Evrope jednako visoka. Ipak, stvarna kvota doniranja u zemljama u kojima morate da se izjasnite protiv doniranja je za 70 odsto viša nego u zemljama u kojima se morate izjasniti za doniranje. Ako se pažljivo izaberu, tzv. „neobavezujuća pravila“, mogu da doprinesu da se odluke poboljšaju, a da se pri tom ne ograniči sloboda izbora pojedinca. Istraživači smatraju da bi od toga imali koristi i politika i društvo.

Autor: Ivana Ivanović (dpa/oc)

Odg. urednik: Svetozar Savić