Odluka vlade Srbije da haškim optuženicima, koji su se dobrovoljno predali, dodijeli pomoć u iznosu od 40 miliona dinara, što je blizu pola miliona evra, naišla je na osude dijela javnosti.

Savjetnik predsjednika Srbije, Jovan Simić, smatra da bi resorni ministar trebalo da podnese ostavku i tako izazove pad vlade zbog nezakonitog trošenja novca poreskih obveznika. On je dodao da se radi o manipulisanju novcem i da će to imati teške posljedice po međunarodni položaj Srbije. Jer, mnoge ličnosti u svijetu će reći da vlasti u Beogradu umjesto da hapse haške optuženike one im još i plaćaju.

Ministar finansija, Mlađan Dinkić, koga je prozvao savjetnik Borisa Tadića bez imalo uzbuđenja objašnjava da taj novac nije dodijeljen po Zakonu o pomoći haškim optuženicima:

«To nije po tom zakonu izdvojeno već po odluci Vlade koja nema veze sa Zakonom o pomoći haškim optuženicima. Dakle, Zakon o pomoći haškim optuženicima nije na snazi. Ovo je bila odluka vlade koja predviđa, između ostalog, da se porodicama koji se samo dobrovoljno predaju pruži određena pomoć».

Ustavni sud Srbije trebalo bi konačno da se izjasni da li je Zakon o pomoći haškim optuženicima legalan i on je sada stavljen van snage. To je jedna u nizu priča o odnosu vlade Srbije prema haškim optuženicima. Novac je očigledno, kažu upućeniji, odigrao značajnu ulogu u takozvanim dobrovoljnim predajama više lica osumnjičenih za ratne zločine. Direktorka Fonda za humanitarno pravo, Nataša Kandić, tvrdi da se pregovori vode i sa generalom Ratko Mladićem. Predstavnici vlasti je demantuju, često nepristojnim rječima.

Određenu novinu predstavlja sve vidnije distanciranje dijela Socijalističke partije Srbije od njenog još uvijek zvaničnog prvog čovjeka, Slobodana Miloševića. Predsjednik Izvršnog odbora ove stranke, Ivica Dačić, dao je to juče do znanja gostujući na BK televiziji:

«Ne mora da znači da je svaki njegov predlog dobar za Socijalističku partiju Srbije. Ako želimo da imamo budućnost, mi moramo da sačuvamo našu stranku. Ona se ne čuva takmičenjem u tome ko više ljubi čiju sliku, odnosno ko će svoju sliku staviti ispred sebe, a da se time zaboravi šta je ko bio u prošlosti».

Ipak, treba sačekati u ocjeni da li se Socijalistička partija, ili bar jedan njen dio, približava evropskim socijaldemokratskim strankama? Očigledno je da u njoj postoji nekoliko struja, a koja će na kraju pobijediti zavisi od raspoloženja članstva.