Olmert u Washingtonu

U jeku rata u Libanu, proteklog ljeta,
odnosi na relaciji Washington-Jerusalim bili su
još u redu. Sjedinjene Americke Države dugo su
sprjecavale primirje, kako bi Izraelu pružili
šansu da ostvari vojnu pobjedu nad Hezbolahom.
Bijela kuca je na borbu protiv ovog pokreta
gledala kao na borbu protiv produžene ruke
Irana i Sirije, zemalja koje žele više uticaja
na orjentu. No, sada je moguce da Washington
promijeni svoju politiku. Bakerova komisija,
koja je potražila puteve za izlaz iz krize u
Iraku, jasno je stavila do znanja da se Iran i
Sirija moraju uvezati u proces traženje
rješenja. Nakon izbora za Kongres i poraza
Bushovih republikanaca, americki predsjednik bi
morao biti otvoreniji za ovakve preporuke. U
Izraelu se na sve to gleda sa zabrinutošcu i
nije slucajnost što se pred Olmertovu posjetu
Washingtonu u Americi moglo cuti da ce Izrael,
ako treba i silom, zaustaviti pokušaje Irana da
proizvede atomsku bombu.

To je opasna igra. Ne zato što je Iran vec
prijetio da ce odgovoriti na svaku vojnu
akciju, vec i zato što se Olmertova vlada
udaljila od konsenzusa, koji je imala sa
Amerikom i najavila samostalnu akciju protiv
Irana, koja bi Washington mogla dovesti u
neprijatnu situaciju. Ehud Olmert se ocito
pouzdao u to da stara magija, kada su u pitanju
odnosi sa Bushom, i dalje pokazuje efekat. To
medjutim nije slucaj. Ne samo zbog poraza
Bushovih Republikanaca na izborima za Kongres
vec i zato što Olmert nije Sharon. Bivši
izraelski premijer Ariel Sharon, koji je vec
mjesecima, nakon moždanog udara, u komi znao bi
da to sve prikaže kao zajednicki interes, dok
se ne njegovog nsljednika Olmerta sada više
gleda kao na faktor rizika. Rat u Libanu,
bezobzirni napadi na pojas Gaze bez rezultata,
unutrašnjopoliticki pomak u desno i nedostatak
politickog koncepta na vanjsko-politickom planu
su od Olmerta napravili gubitnika. Stoga je on
samo teret za novu, ili u najmanju ruku
modificiranu politiku Sjedinjenih
Državam. Ta nova politika ne znaci samo novi
odnos prema Teheranu i Damasku vec i više truda
da dodje do deeskalacije krize u palestinskim
autonomnim oblastima. Izrael bi to morao
prihvatiti. Promjena američkog kursa doduše ne
bi narušila temelje prijateljstva izmedju
Izraela i Sjedinjenih Država. Ali oni bi se
mogli poremetiti samostalnim izraelskim
akcijama. Toga bi se Jerusalem morao pricuvati.