1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Oluja", ali bez patetike

11. septembar 2009

Iako je na posljednjem Berlinalu prošao bez nagrada, film njemačkog reditelja "Oluja", izazavao je reakcije i kritike i publike. Jedno je od rijetkih ostvarenja koje nepristrano i bez patetike dočarava blisku prošlost.

https://p.dw.com/p/Jcql
Scena iz filma
Hrvatski glumac Krešimir Mikić u ulozi svjedokaFoto: Gerald von Foris
Film Sturm Hans Christian Schmid
Njemački reditelj mlađe generacije Hans-Christian SchmidFoto: Arne Höhne Presse

Početak radnje u filmu "Oluja" Hans-Christiana Schmida gledateljima sa prostora bivše Jugoslavijie bi mogao biti poznat,posebno onima iz Hrvatske. Policija nakon duljeg promatranja u jednom španjolskom turističkom mjestu uhićuje sredovječnog muškarca i odvodi ga u zatvor Međunarodnog suda za zločine počinjene na tlu bivše Jugoslavije u Den Haagu. No, u filmu se uhićenik ne zove Ante Gotovina nego Goran Durić, kojeg izvrsno utjelovljuje hrvatski glumac Dražen Kühn. On je Srbin iz Bosne i Haaški tribunal ga tereti za zločine nad nesrpskim stanovništvom na području Bosne i Hercegovine.

Bez želje za suočavanjem s prošlošću

No osim, za mnoge sugestivnog naslova filma "Oluja", nema konkretne paralele sa stvarnim događajima tijekom rata na području bivše Jugoslavije. Njemački redatelj mlađe generacija Hans-Christian Schmid namjerno se odrekao filmskih pogleda u prošlost ratnih prizora i porušenih kuća. On se okreće onom što se događa danas. Sudnici u Den Haagu. Domovima žrtava koje su osuđene na život sa sjećanjima i mjestima nekadašnjih zločina u kojima svjedoci i počinitelji ne mogu, a možda niti žele suočiti s duhovima prošlosti.

Scena iz filma
Foto: 23/5

"Oluja" je i film o dva snažna ženska lika, tužiteljici Haaškog tribunala Hannah Maynard (Kerry Fox) i mladoj Bosanki Miri Arendt (Anamaria Marinca), žrtvi Durićeve bande koja u novom životu u Berlinu daleko od mjesta zločina pokušava zaboraviti Bosnu i devedesete. Film koji se od četvrtka (10.9.) može pogledati u njemačkim kinima, započinje uhićenjem Gorana Durića i nastavlja se neuspjelim početkom suđenja. Naime jedini svjedok optužbe, glumi ga Krešimir Mikić, čini samoubojstvo nakon što mu ne uspije pred sudom dokazati umiješanost optuženog u etnička čišćenja u Bosni.

Složen odnos između istine i pravednosti

Plakat za film "Oluja"
Foto: Arne Höhne Presse

Nakon ovog događaja u film ulazi Mira, sestra pokojnog svjedoka. koja se, stavljajući na kocku obiteljsku sreću, stavlja na uslugu Haaškom tribunalu. Ova institucija međutim zbog političkih igara i vremenskog pritiska (u filmu se spominje da sud mora završiti s radom do 2010.) ostavlja tužiteljicu i njezinu krunsku svjedokinju na cjedilu. I to je jedna od najvećnih snaga Schmidovog filma.

On nije, kako je to primijetio "Frankfurter Allgemneine Zeitung", sladunjava i srceparajuća priča protkana prizorima izbjeglica ili spaljenih sela. "Oluja" je film koji se bavi složenim odnosom između istine i pravednosti pri čemu po strani često ostaju ljudske sudbine. No unatoč žestokoj kritici međunarodnih pravnih tokova koji su često žrtve dnevnopolitičkih potreba, ovaj film ne odlazi u cinizam i beznađe nego podcrtava potrebu institucija poput Haškog tribunala. Jer, dok god ubojice, poput Durića s početka filma, mogu slobodno šetati svijetom uživajući svoju srednjestalešku idilu, institucije poput one u Den Haagu će biti potrebne.

Scena iz filma
Foto: 23/5

Film "Oluja" je na ovogodišnjem Berlinalu, iako je prošao bez glavnih nagrada, naišao na izvrstan prijem kako publike tako i kritike. Tomu treba dodati i činjenicu da se u "Oluji" pored spomenutih Kühna i Mikića pojavljuju i Tarik Filipović i Leon Lučev.

Autor: Nenad Kreizer

Odg. urednik: Svetozar Savić