On je opet tu

Predstavlja 544 stranice svoje knjige sjećanja na svoj politički život. I novinari trče za njim, fotografišu jovijalni izraz lica nekadasnjeg mačo-kancelara i zabilježavaju u svoje blokove vickaste rečenice autora – debitanta.

Schröder se zna radovati, a prodaja knjige teče ko podmazana, listovi kao što su Spiegel i Bild već su objavili dijelove iz knjige. Mora se priznati jedno: Schröder je spretan biznismen i lukav medijski profesionalac.

Ali da li je on i dobar autor? U sovjoj knjizi on govori o 7 godina crveno-zelene koalicije, o neprospavanim noćima i teškim odlukama nakon 11. septembra 2001, o djetinjstvu u siromašnim okolnostima i svojim početcima u politici. Piše o rivalima i saputnicima, čak piše i samokritično o sebi samome. Medjutim, ništa nije zaista novo u toj knjizi, koja je čak dosadno pisana.

Onaj ko stvarno namjerava da pročita ovu knjigu, a ne samo da je stavi u regal uz ostale biografije njeamčkih kancelara, taj će brzo shvatiti šta je Schröderu ovdje bilo najvažnije: on je naime htio što je moguće brže da obasja svoj period na funkciji kancelara pravim svjetlom, htio je da takoreći ispegla dogadjaje, neke da učini nevažnim a neke da dramatizuje. Jer, Schröder je čovjek koji zna da je njegov odlazak sa političke scene bio blamaža I da je njegov kancelarski bilans bljedunjav. Taj ko bude čitao knjigu shvatit će i da su Nijemci zadovoljni svojom novom kancelarkom. To će shvatiti I Schröder, koji je pretpostavljao da će to biti drugacije. Dvije trećine Nijemaca, po rezultatima anketa, smatraju da Merkelova bolje radi kancelarske poslove nego što je to činio Schröder.

Ovu sliku Schröder ne vidi takvu kakva jeste. On nastoji naime da u istoriju udje kao veliki kancelar. On neće da završi kao bezbojni kancealr. Da li će mu njegovi objavljeni memoari u tome pomoći? Na kraju krajeva istoričari će ocijeniti o Schröderovim kancelarskim zalaganjima. Kao autor u svakom slučaju, Schröder je napisao osrednju knjigu.