Opel - Marka koja tone

Sada mnogi traže da se Opel izdvoji iz američkog koncerna, kako bi imao šanse za samostalni opstanak. To, međutim, nije prvi puta da se Opel našao pred krahom - slično je bilo još pred točno 80 godina. Tada je spas pred bankrotom pronađen u stranom ulagaču - bio je to američki div General Motors.

Bila je to velika svečanost sa zastavama i fanfarama kada je 17. marta 1929. godine na željezničkoj stanici Opela u Russelsheimu dočekivan Mr. Grand, potpredsjednik velikog američkog automobilskog koncerna General Motors. Tog dana je automobilski div iz Detroita preuzeo 80% dionica Adam Opel AG-a i tim potezom spasio od propasti njemačku firmu koja je u uvjetima svjetske privredne krize imala ozbiljne probleme s prodajom svojih vozila i bilježila sve veće gubitke.

Od šivaćih mašina do automobila

Osnivač porodične firme, Adam Opel, nikada nije planirao izrađivati aute. On je započeo kao proizvođač šivačih mašina, a kasnije je aktivnost proširio i na izradu bicikala. Dvadesetih godina je Opel bio najveći svjetski proizvođač i izvoznik bicikala. Tek nakon smrti Adama Opela je njegovih pet sinova 1898. prešlo na proizvodnju automobila. Od samog početka oni su imali vizionarske ideje: prvi su uveli pokretnu traku u Njemačkoj, prvi su počeli s proizvodnjom narodnog automobila za mase, čak su eksperimetirali s raketnim pogonom.

Obraćajući se zaposlenima je Wilhelm Opel početkom tridesetih godina rekao: "Njemačka ima zadaću da postane posrednik u svjetskoj privredi. Sudbina je Njemačke da poštenim i marljivim radom stvara nove vrijednosti, te da ih uz opskrbu domaćeg tržišta koristi i u razmjeni s drugim zemljama."

Nije kriv samo GM

Nakon Drugog svjetskog rata Opel je imao i uspone i padove: neki modeli su bili vrlo uspješni, poput Kadetta ili Ascone, a Opel Manta je dosegao kultni status i o njemu je čak snimljen film.

S druge strane je sredinom osamdesetih godina vođena pogrešna politika novih modela, opala je kvaliteta auta. Neke serije su morale biti povučene s tržišta, marka Opel dobila je negativan imidž. 2007. godine je Opel pokrivao samo 9 % tržišta u Njemačkoj, a broj zaposlenih je sa nekada 46.000 pao na oko 27.000. To pokazuje da sadašnji problemi ne proizlaze samo iz globalne ekonomske krize i lošeg poslovanja matičnog koncerna General Motors.

Konkretna pomoć njemačkom simbolu

Opel je u Njemačkoj ipak više od obične velike firme sa hiljadama zaposlenih. Auto je za Nijemce strateški proizvod kako u ekonomskom i tako i u simboličkom smislu, a Opel je tradicionalna njemačka firma, bez obzira na stvarnog vlasnika.

I zato ne čudi da kancelarka Angela Merkel mada nevoljko, ipak najavljuje pomoć države u spašavanju Opela: "Mi smo jedinstveni u stavu da razmotrimo pitanje državnih garancija, pod uvijetom da ta sredstva ostanu u Njemačkoj, kod Opela."