Oproštaj „letećeg Mostarca“ od fudbala

Ležerni džins i sportska jakna, u njima Enver Marić izgleda tako mladoliko da je teško vjerovati da mu je 62 godine. Iza sebe ima dugu 42-godišnju sportsku karijeru. Njoj, kaže, može da zahvali na dobrom zdravlju i izgledu. Ne kaže se džaba, dodaje, „u zdravom tijelu zdrav duh“.

Rado se sjeća svojih početaka u Veležu, daleke 1967/68. i divnih nastupa za nogometnu reprezentaciju Jugoslavije, za koju je prvi puta zaigrao pet godina kasnije u Beogradu, protiv Sovjetskog Saveza. Imao je čast, priča, da igra za nju 32 puta. U Veležu je stajao na golu u više od 600 utakmica, poslije toga u njemačkom Schalkeu preko 150 puta. U popularni njemački klub je došao 1976. i ostao dvije godine.

Posljednji put među stativama u Veležu

Nakon toga srce ga je nanovo povuklo na Neretvu, u rodni Mostar, sve do ratne 1993. godine, kada je morao napustiti grad. Imao je sreću da nađe posao u timu koji se zove „sreća“ u diseldorfskoj Fortuni, s njom je prošao trnoviti put od treće do prve lige. Nakog toga su mu bila otvorena vrata za berlinskog prvoligaša Herthu, gdje je ostao do dan-danas:

„U tih 12 godina je bilo jako lijepih momenata“. Igrali smo čak i u Kupu evropskih šampiona, protiv timova kao sto su Čelzi ili Inter Milano. To je bilo sjajno vrijeme, puni stadioni.“

Protekla godina je, nažalost, bila veoma turbulentna. Poslije velikog broja poraza i promjene trenera je berlinski prvoligaš ispao iz prve lige. O razlozima ispadanja ne želi mnogo da govori, ali smatra da je pogrešno da je Hertha ostala bez igrača poput Pantelića i Šimunića, a da nije dovela druge igrače tog kvaliteta.

Enveru Mariću je međutim važno da kaže, da on ne napušta zbog toga ovaj tim, on nije čovjek koji bježi s „broda koji tone“. Odlazak je bio davno dogovoren sa rukovodstvom kluba.

Leteći Mostarac će ubuduće letjeti između Evrope i Amerike

Popularni Mara je već odavno planirao da sredinom ove godine ode u zasluženu penziju i da se posveti svojoj porodici.

„Radujem se susretima s djecom i unucima. Imam tri unuke i jednog unuka, neki od njih žive u Americi i posjećivaću ih redovno. Jednom nogom ću ostati i u Berlinu, no želim se vratiti u rodni Mostar, to je za mene najljepši grad na svijetu“, kaže Marić.

Leteći Mostarac, koji je branio i za reprezentaciju svijeta i Evrope će ubuduće dakle letjeti između Evrope i Amerike gdje mu žive djeca. A u Mostaru će pomagati nekoj tamošnjoj djeci koja sanjaju da jednog dana budu popularni i voljeni kao on.

Autor: Begzada Kilian

Odg. ur.: A. Slanjankić